Nakon objave presude kojom su na Županijskom sudu u Splitu proglašeni krivim za zlostavljanje ratnih zarobljenika od kojih su trojica umrla 1992. godine u Vojno istražnom centru Lora u Splitu, Tonči Vrkić (57), Ante Gudić (46) i Anđelko Botić (49) odvedeni su u istražni zatvor na splitskim Bilicama.
Lišavanje slobode bilo je obvezno pošto su im izrečene jedinstvene kazne više od pet godina zatvora i to Vrkiću deset, a Gudiću i Botiću po osam godina zatvora. U kaznu im je ubrojena prijašnja presuda iz slučaja Lora 1, u kojem se provodio postupak za mučenje civila.
U oba slučaja Tonči Vrkić je dobio najviše kazne kao zamjenik tadašnjeg zapovjednika, i to u Lori 2 šest godina zatvora, a u Lori 1 osam godina dok su Gudić i Botić kao vojni policajci stražari dobili po dvije godine niže kazne od njega, u ovom slučaju po četiri, a u prijašnjem po šest godina zatvora svaki.
Prilikom čitanja dijela optužnice za koju su proglašeni krivima navedeno je kako su u tome sudjelovali Tomislav Duić, zapovjednik zatvora i Emilijo Bungur, šef smjene stražara kojima se sudi u odvojenom postupku. Osim toga kao počinitelji su navedene i “druge osobe”, međutim, njima identitet nije poznat.
Bludnje radnje i lajanje
– Tonči Vrkić je s Tomislavom Duićem dopuštao stražarima dok su Ante Gudić i Anđelko Botić zajedno s Emilijom Bungurom sami sudjelovali u zlostavljanju zarobljenika u bloku C gdje su se nalazili neevidentirani ratni zarobljenici – objavio je presudu Vladimir Živaljić, predsjednik Sudskog vijeća.
Nakon toga pročitao je više od 30 imena osoba koje su bile zarobljene u Lori i koje su imale fizičke i psihičke posljedice od boravka u zloglasnom bloku C. Od ozljeda su nabrojane razderotine, lomovi, prostrijelne rane te psihičke traume nastale od udaraca šakama, nogama, baseball palicama, štipalicama spojenim na induktorski telefon te vatrenim oružjem.
Kao posebno ponižavajući postupak istaknuto je prisiljavanje na bludne radnje i lajanje iz kućice za pse za što je predsjednik Sudskog vijeća naveo kako je teško povjerovati da bi itko od zarobljenika lagao da je morao raditi takve stvari.
Od posljedica zlostavljanja preminuli su Dušan Jelić, Bojan Vesović i Vlade Savić čiji ostaci su zakopani na groblju u Livnu i kasnije premješteni na pravoslavno groblje u Tomislavgradu.
– Domovinski rat je bio obrambeni i pravdeni rat koji je Hrvatskoj nametnut. Nije bilo potrebe raditi ovakve stvari nad nemoćnim zarobljenicima, ali moramo uzeti u obzir da su Botić i Gudić tada imali malo iznad 20 godina, a Vrkić 32 godine i bili su nezreliji nego danas i istraumatizirani ratom. Kao olakotna okolnost moramo uzeti njihovo korektno držanje na sudu, protok vremena, obiteljske i zdravstvene prilike pošto se radi o invalidima Domovinskog rata koji, prema njihovim riječima, nemaju pravoga života otkada se sve to izdogađalo – kazao je sudac Živaljić.
Jedinstvena kazna
Trojica optuženika osuđena su pravomoćno 2007. godine za Loru 1, a kako su zlostavljanja iz Lore 2 počinili u istom razdoblju i procesuirani prije odlaska na odslluženje prve kazne, izrečena im je jedinstvena sankcija za oba slučaja.
– Neću se žaliti na presudu jer je moj klijent postigao neformalni dogovor sa sudom pošto službena nagodba nije bila moguća. Mogu samo reći da se ne slažem da bivši zarobljenici Lore nisu motivirani za lažno iskazivanje, mislim da jesu, radi dobivanja naknade štete za posljedice navodnog zlostavljanja – kazao je odvjetnik Nediljko Ivančević, koji zastupa Tonča Vrkića.
Optuženi Vrkić je već odslužio osam, a Gudić i Botić po šest godina zatvora. Za njih to znači kako im je ostalo manje od trećine kazne za odsluženje tako da imaju pravo odmah tražiti uvjetni otpust i teoretski možda provedu u ćelijama samo vrijeme koje je potrebno da presuda iz Lore 2 postane pravomoćna. Ako se ni jedna strana ne žali na odluku, to će biti za 15 dana.
Povezani tekstovi
