Uza svu raniju verbalnu podršku biskupa i svećenika, Katolička crkva žestoko se uključila u kampanju Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i tako što mu je za potrebe prikupljanja potpisa stavila na raspolaganje svoju infrastrukturu. Kao što je poznato, Stožer traži referendum kojim bi primjenu manjinskih prava ograničio na sredine u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine više od 50 posto populacije.
Da je Crkva svim srcem stala uz tu antimanjinsku rabotu vidljivo je na osnovu podataka o popisnim mjestima s internetskih stranica Stožera, jer se gotovo 60 posto štandova nalazilo u krugu crkvenih prostorija. Od ukupno 850 popisnih mjesta u 16 županija za koje su dostupni podaci, njih čak 446 nalazilo se u župnim dvorovima, 33 ispred crkvi, 15 u krugu samostana i tri ispred kapela, a još 15 ih je bilo ispred objekata Adventističke crkve.
Primjerice, u Brodsko-posavskoj županiji od 113 popisnih mjesta 57 ih je bilo u župnim dvorovima, devet u samostanima i dva ispred adventističkih crkava. Stožer se manje služio uslugama Crkve u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje su 104 popisna mjesta bila na javnim prostorima, a “samo” 28 ispred crkava. No zanimljivo je da su primjerice u Primorsko-goranskoj, Zadarskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji sva popisna mjesta, po 70-ak njih, bila u župnim dvorovima, a slično je i u Istarskoj županiji, gdje je od 18 mjesta samo jedno bilo izvan župnih dvorova.
U Crkvi su se oko toga očekivano pravili mutavi, pa je na novinarsko pitanje o sprezi Crkve i antimanjinske inicijative Sergije Jelenić, kancelar Porečko-pulske biskupije, rekao da ta biskupija nije slala nikakve upute župnicima oko prikupljanja potpisa, nego je to bilo “prepušteno svakom župniku da po pastoralnoj razboritosti prosudi sam”.
Civilna je scena prema tim postupcima Crkve izrazito kritična. Po riječima Marine Škrabalo iz kampanje “Građani glasaju protiv”, koja se usprotivila organizatorima netom provedenog homofobnog referenduma, najnovije sudjelovanje Crkve u prikupljanju potpisa za referendum protiv nacionalnih manjina predstavlja tragičnu manifestaciju katoličkog nacionalizma.
- Jasno se vidi da Katolička crkva svoje resurse daje na raspolaganje za rušenje koncepcije manjine. Daju podršku diskriminatornom referendumu, a onda dobivaju slom živaca kada im se uzvrati da ne rade ono na što su se kao vjerska zajednica obavezali, naime ne poštuju dogmu o univerzalnosti zajednice u kojoj se ne poznaju nacionalne razlike. To što rade biskupi i svećenici u suprotnosti je s naukom Katoličke crkve – kaže Marina Škrabalo.
Aktivist Srđan Dvornik smatra da je takvo opredjeljenje Crkve njen pokušaj da očuva hegemoniju koja nije načeta zbog suprotstavljanja SDP-a, nego zbog političkih kompromisa koje je Hrvatska morala učiniti na putu za EU.
- Dok je Crkva bila u krevetu s vladajućim političarima nije se trebala boriti za utjecaj, a sada to više nije tako, pa ostvaruje svoje namjere odozdo, preko civilnog društva – govori Dvornik.
Protumanjinskim referendumima usprotivili su se i članovi Saveza antifašističkih boraca i antifašista, čiji potpredsjednik Jovan Vejnović za “Novosti” sažeto iznosi razloge zbog kojih osuđuju takve inicijative.
- To radimo jer nam se koncept zločinačke tvorevine NDH danas od strane Crkve i jednog broja intelektualaca nudi kao model za organizaciju moderne hrvatske države. Da se to prihvati, to bi bila najveća nesreća ove države – kaže Vejnović.
AUTOR: Nenad Jovanović
Povezani tekstovi
