D.I.C. Veritas

Srna, 29.09.2018, Promovisana Anušićeva monodrama o akciji “Oluja”

BEOGRAD - U zemunskoj biblioteci “Sveti Sava” u Beogradu, sinoć je promovisana monodrama “Kolona”, književnika Anđelka Anušića u kojoj se govori o hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” iz avgusta 1995. godine kada je protjerano 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, 1.856 je ubijeno, a 836 vode se kao nestali.

Promociju monodrame, koja je prva i za sada jedina o ovoj temi u ovom žanru u savremenoj srpskoj književnosti, organizovalo je Udruženje književnika Krajine, a djelo je objavio “Dijak” iz Priboja Majevičkog.

Anušić je rekao da je ova “Kolona” zapravo ona “olujaška” kolona iz 1995. godine, sa kojom je definitivno nestala, rasula se i razbaštinila antička i hrišćanska Evropa.

On je ocijenio da i danas dobar dio čovječanstva u nepreglednoj koloni “šibaju bičevi onih istih koji su bili saučesnici zločinačkog hrvatsko-natovskog olujaškog pogroma srpskog naroda sa zapadnih oboda Balkanskog poluostrva”.

Govoreći o svom djelu, Anušić je naveo da je njegova junakinja Milica posljednja srpska heroina, koja “govori u ime desetina i stotina hiljada znanih i neznanih, preživelih i utihnulih, zaboravljenih i razbaštinjenih, ucveljenih i poniženih iz svog krajiškog koljena, ali i onog kosovsko-metohijskog”.

On kaže da je njegova Milica i po krajiškom govoru – žestokom i satiričnom i po muci i nesreći srpske zajednice, u čije ime progovara, “mlađa sestra Kočićevog Davida”, a po korijenima svog narodnog bića, tradiciji i vjeri, koja se otima odnarođenju, “dalja svojta Matavuljevog Pilipende”.

“Ona nosi sve karakteristike mentaliteta svog ukupnog narodnog korpusa, ali i pravoslavnog korpusa u svetu u celini”, naveo je Anušić.

Recenzent Slavica Garonja, čiju je recenziju pročitala Dušanka Popović, predsjednica skupštine “Zavičajnog udruženja Banijaca, potomaka i prijatelja Banije”, navela je da je Anušićeva monodrama “Kolona” djelo izuzetnih književnih kvaliteta i da bi ga trebalo ponuditi i nekom srpskm renomiranom pozorištu za izvođenje.

Garonja u recenziji piše da među svim savremenim srpskim književnicima Anušić gotovo jedini istrajno piše o najvećem nacionalnom stradanju jednog naroda u Evropi u drugoj polovini 20. vijeka – egzodusu Srba iz današnje Hrvatske, 1995. godine.

Ona je navela da je Anušić ovaplotio veliku temu egzodusa Srba iz Republike Srpske Krajine u najekspresivnijoj dramskoj formi – monologu.

Kaže da riječ “kolona” ima tragičnu simboliku u istoriji Srba, naročito sa teritorije Hrvatske i BiH, od kolona u kojima je netragom odvođeno srpsko stanovništvo u Drugom svjetskom ratu, najčešće u Jasenovac i Jadovno, samo zato što su pripadali srpskom nacionu, do ove posljednje izgnaničke, u avgustu 1995. godine.

Recenzent Miroslav Todorović ocijenio je u recenziji da je monodramom “Kolona” Anušić sprskoj književnosti bogato podario novu srpsku “Petriju”, rodom iz Krajine, junakinju u kojoj struji duh i dah i kuca srce hiljada i stotina hiljada njenih istoplemenkinja zapadno od Save, Dunava, Drine i Une.

U Anušićevoj monodrami srednjovječna žena Milica pripovijeda svoje naknadno iskustvo o tim najintezivnije proživljenim i najdramatičnijim danima od 4. avgusta 1995. godine, kada sa mužem, djecom i sunarodnicima za volanom traktora sa prikolicom, napušta ognjište u Hrvatskoj.

Govori živopisnim narodnim krajiškim govorom, miješa krajišku ijekavicu sa ekavicom, govor svog novog staništa, sve je često protkano i blagim humorom, tim neuništivim genom krajiških Srba, što čini čitavo zlo podnošljivijim.

Svjedočenje o danima egzodusa u koloni, završava se “na granici” sa Srbijom, na Rači, gdje se humorno, ali i oštro satirički, posmatraju dvosmislene političke igre oko sopstvenog naroda, pri čemu vrhunac predstavlja odluka da se ova stradalna kolona pošalje na Kosovo.

O monodrami su govorili i profesor Dušan Ivanić, te književnik Nikola Korica, koji je i sam jedan od “kolonaša”.

Anđelko Anušić je pjesnik, pripovjedač, romanopisac, književni kritičar. Rođen je 1953. godine u Gradini, Suva Međa, BiH, objavio je 35 knjiga, a priredio je i dvije pjesničke antologije.

Zastupljen je u lektiri u Republici Srpskoj, deveti razred osnovne škole, antologijama i pregledima srpske savremene poezije i pripovjetke. Njegova poezija i proza prevođeni su na engleski, francuski, ruski, bugarski i makedonski jezik.

Dobitnik je književnih nagrada “Pečat” varoši sremskokarlovačke, “Stražilovo”, nagrada “Sarajevskih dana poezije”, “Svetozar Ćorović”, nagrada Udruženja književnika Srpske, “Stanko Rakita”, “Rade Tomić”, “Konstantinova vizija”, nagrada Fondacije “Petar Kočić”, “Mladen Oljača”, “Zlatna sova”, “Branko Ćopić”. Živi u Novom Sadu.

Prema podacima Komesarijata za izbjeglice Srbije, u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” protjerano je 250.000 Srba iz Republike Srpske Krajine, 1.856 je ubijeno, a 836 vode se kao nestali.

Akcija je počela 4. avgusta 1995. godine ofanzivom na područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.