D.I.C. Veritas

Večernje novosti, 02.08.2014., Susedi hapse bez najave

HRVATSKE TAJNE OPTUŽNICE NAVODNO NE POSTOJE

Hrvatske tajne optužnice prema Srbima zvanično ne postoje, ali ima razloga za strah. Poslednji spisak Beogradu dostavili prošlog jula, u međuvremenu privodili ljude čija imena tu nisu bila

MADA su se Beograd i Zagreb još pre nekoliko godina dogovorili da više nema tajnih optužnica protiv Srba, i da svako u Ministarstvu pravde u Beogradu može da proveri da li se protiv njega vodi postupak za ratne zločine, danas niko ko je izbegao „Bljesak“ ili „Oluju“ ne može apsolutno sigurno da pređe srpsku granicu.

Kako „Novostima“ objašnjava direktor „Veritasa“ Savo Štrbac, Hrvatska je poslednji spisak sa imenima okrivljenih dostavila Srbiji u julu prošle godine.

- Na tom spisku su imena Srba protiv kojih je pokrenuta istraga, podignuta optužnica ili koji su pravnosnažno osuđeni, zaključno sa 31. martom prošle godine – objašnjava Štrbac. – Ne samo da spisak od tada nije revidiran, nego su mnogi čija se imena nisu nalazila na njemu u međuvremenu uhapšeni.

Drugi problem je, dodaje Štrbac, to što se na listi ne nalaze oni protiv kojih je podneta krivična prijava, dakle oni protiv kojih se vodi pretkrivični postupak. Oni su, jednostavno, „nevidljivi“, i jedino mogu da saznaju da su pod sumnjom policije onda kada je već kasno – kada budu uhapšeni po njihovoj poternici.

MILE, PA JOŠ SRBIN

Svojevremeno se na hrvatskom spisku okrivljenih za ratne zločine nalazio i Mile Bosnić iz Vukovara, koji je posle rata otišao u London. Pošto je bio nedostupan, Hrvatska je za njim raspisala poternicu. Makedonska policija je po njoj, uhapsila Mileta Bosnića iz Slunja, rođenog istog dana, koga ovaj nikada u životu nije video, iako mu je rođak, i uprkos tome što su dobili ime po istom stricu.

- Nekoliko je već ljudi uhapšeno po policijskim poternicama – kaže Štrbac. – Jedan od njih je Žarko Mirković, koji je uhapšen u januaru, a zanimljivo je da je od rata naovamo bar tridesetak puta bez ikakvih problema išao u Hrvatsku i vraćao se u Srbiju. On je osumnjičen da je u septembru 1992. godine, navodno, neku ženu terao da ide kroz minsko polje. Ona ga je prijavila tek prošlog avgusta zato što zbog toga navodno ima psihičke traume. Ljude kojima se ovo dogodi odvedu u pritvor, pa onda pokrenu istragu protiv njih. I tako to ide.

Hrvatska, objašnjava Štrbac, uvek tvrdi da ne vodi postupke po nacionalnoj osnovi. Do sada je, međutim, pokrenuta istraga protiv 3.600 osoba zbog ratnog zločina, od kojih je, kako su izbrojali u „Veritasu“, 106 osumnjičenih pripadnika hrvatskih oružanih snaga, a tek tridesetak njih osuđeno je pravnosnažno.

Danas su, kako kaže, na snazi međunarodne poternice protiv 1.200 izbeglih. Prema njihovom zakonu, ukoliko okrivljeni nije dostupan, određuje mu se pritvor i raspisuje domaća, hrvatska poternica. Sprovode se zatim potrage po Hrvatskoj, i ukoliko se okrivljeni ne nađe, raspisuje se međunarodna Interpolova poternica. Centrala Interpola ne ispituje osnovanost poternice, već je samo prosleđuje drugim zemljama članicama ove organizacije.

Đuka Bogunović, koji je pre nekoliko dana krenuo na odmor u Grčku, verovatno je mogao da izbegne hapšenje. Grčkim policajcima je uz pasoš predao i oslobađajuću presudu zagrebačkog suda, ali nije proveravao i da li se hrvatsko pravosuđe tu zaustavilo. Podaci Ministarstva pravde i „Veritasa“ pokazuju da je protiv njega pokrenuta istraga 2002. godine, zbog ratnog zločina nad civilima, i da je prekinuta posle nedelju dana.

- To što je istraga prekinuta ne znači da je okončana – kaže sagovornik „Novosti“ iz pravosuđa. – Postupak se i kod nas prekida kada je okrivljeni nedostupan, a nastavlja se kada postane dostupan sudu. I to što je okončan jedan postupak, ne znači da nije pokrenut neki drugi. Recimo, ime Ratka Mladića pominje se na nekoliko mesta.

E. RADOSAVLjEVIĆ

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.