DOKUMENTARNI film “Garavice”, koji govori o ustaškim zločinima nad srpskim narodom u Bihaću i okolnim krajevima, napunio je sale širom Srpske i podsjetio da istina o kojoj se dugo ćutalo nikada ne smije biti zaboravljena.
Projekat na kojem je osnivač i predsjednik fondacije “Zaboravljeni korijeni” Dragan Radović radio skoro tri godine obišao je gotovo sve krajeve Srpske, a uskoro će i publika u Srbiji imati priliku da čuje ispovijesti preživjelih o zločinu.
Radović naglašava za “Glas Srpske” da su impresije publike najbolji dokaz da je ovaj dokumentarni film pun pogodak, te da je bilo važno ispričati istinu i oživjeti kulturu sjećanja.
– Interesovanje je premašilo moja očekivanja, gdje god da smo bili, tražila se karta više. Pažnja gledalaca razbija sve predrasude da to nikoga ne zanima. Pokazalo se suprotno, a u mnogim mjestima gdje smo već bili ljudi žele da se dokumentarac ponovo prikaže – rekao je Radović.
Projekcija je započela premijernim prikazivanjem dokumentarca u banjalučkom Banskom dvoru, a zatim je film stigao i u Prijedor, Novi Grad, Prnjavor, Čelinac, Modriču, Kotor Varoš te na istok Srpske.
– Projekcije filma nastavljene su u Andrićgradu, Sokocu, Palama i Kalinoviku. Ono što je zajedničko, gdje god da smo se pojavili, bilo je pregršt emocija, pa čak i suza u očima gledalaca – kazao je Radović.
Prema njegovim riječima, 21. februara dokumentarac će biti prikazan u Beogradu, u Informativnoj službi SPC, po blagoslovu patrijarha srpskog Porfirija.
– Nakon Beograda bićemo i u Novom Sadu, zatim Čačku, Arilju, a onda i u manjim mjestima u Vojvodini, gdje je i najviše ljudi porijeklom iz Bihaća – kazao je Radović.
Kako kaže, najjači utisak na njega ostavili su svjedoci koji su ispričali svoje priče iz djetinjstva, šta su sve preživjeli.
– O tome ljudi pričaju danima nakon što odgledaju film. Najviše me zanimalo šta će reći potomci žrtava i sami svjedoci, a pokazalo se da ih je cijeli film jako potresao. Jer neko ko je porijeklom iz Bihaća, čuo je šta se to dešavalo tu, ali nisu znali šta se dešavalo u Cazinu, Kladuši, Krupi i okolnim mjestima. Mnogi nisu mogli spavati, imali su groznicu, ali svi su bili ponosni što je ta priča ispričana – rekao je Radović dodavši da je imao i podršku institucija i blagoslov SPC.
On je još jednom podsjetio da je značaj dokumentarca neprocjenjiv jer govori o zločinu u bihaćkom srezu na osnovu 3.000 dokumenata – sudskih presuda, saslušanja, zapisnika, izvještaja, proglasa i svjedočenja 27 preživjelih, od kojih je 15 govorilo u filmu.
Početkom Drugog svjetskog rata 1941. godine ustaše su u mjestu Garavice, jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, pobile 12.000 srpskih civila. Među žrtvama je bio i veliki broj djece.
Knjiga
Tokom istraživanja za potrebe filma Dragan Radović je došao do informacije da je o ovim tragedijama Dragan Grgić napisao istorijski roman, koji je 1961. godine zabranjen, te je odlučio da ga priredi.
Za manje od tri mjeseca poklonjeno je ili prodato više od 1.500 primjeraka knjige “Korana ko rana”.
Povezani tekstovi
