- Znam da je sredinom listopada 1991. na područje Pakračke Poljane došla pričuvna postrojba MUP-a i znam da se tu zadržala do sredine studenog. Znam i da ju se povezivalo s imenom Tomislava Merčepa. U to je vrijeme Pakrac i Lipik branila isključivo policija te nešto civila, pa nam je dolazak pričuvne postrojbe u Pakračku Poljanu bio dobra vijest. Inače, ta je postrojba bila pod ingerencijom MUP-a, a ne PU bjelovarske – kazao je Stjepan Kupsjak svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja Tomislavu Merčepu zbog ratnog zločina nad civilima.
U svom iskazu svjedok je naveo da je znao da je Merčep bio nazočan na tom području, no ne sve vrijeme, te da su on i njegovi suradnici imali saznanja da je Merčep u to vrijeme tamo bio i ranjen. Upitan je li bilo pritužbi na ponašanje postrojbe svjedok je odgovorio:
- Dobivali smo pritužbe, a sve je to arhivirano u PU Bjelovarskoj. Postojala su saznanja da su pripadnici te pričuvne postrojbe MUP-a upadali u kuće, da su bili odgovorni za nestanke ljudi, konačno, kasnije 1992. tamo smo radili ekshumacije, no s pronađenim lešom nije se mogao nedvojbeno dovesti u vezu netko od pripadnika postrojbe. Kasnije je i PU zagrebačka provodila kriminalističku obradu.
Kupsjak je kazao i da je imao informacije o postojanju zatvora u Pakračkoj Poljani i Međuriću u koji su odvođeni civili.
- No moji operativci koji su išli na teren nisu mi povratno potvrdili tu informaciju, a ne znam da je postojao kriterij za odvođenje civila – kazao je Kupsjak.
Svjedok Damir Čatak kazao je da o predmetu kaznenog postupka nema pojma, a rekao je i da on nikada nikog nije odveo u Pakračku Poljanu. Dodao je da je u Pakračkoj Poljani bila “postrojba od gospodina Merčepa” a upitan tko mu je rekao da je to Merčepova postrojba, svjedok je kazao:
- Tako su ih zvali, “merčepovci”. S nekima od njegovih nisam bio u dobrim odnosima. Ne sjećam se kako su se zvali, no prijetili su mome bratu, pa sam ih išao tražiti. Utekli su u Zagreb, a kasnije sam čuo i da su poginuli u nekoj pucnjavi u Zagrebu.
Kazao je i da u zapovjedništvo u Pakračkoj Poljani nije išao, jer tamo “nije bilo zdravo zalaziti”
- Mi se međusobno nismo poznavali, a to je bilo takvo vrijeme u kojem nitko nikom nije vjerovao – zaključio je Čatak.
Povezani tekstovi
