Violetin otac Mlađo Vila ubijen je zajedno sa svojim ocem Markom i majkom Evicom te braćom Željkom i Dušanom 25. kolovoza 1991. godine
Općinski sud u Sisku presudio je kako Republika Hrvatska treba isplatiti Siščanki Violeti Domitrović više od 250.000 kuna zbog ubojstva njenog oca Mlađe Vila u kolovozu 1991. godine u Sisku.
Violeta, tada desetogodišnjakinja, je u jednom danu ostala bez oca, bake, djeda i dva strica, a za ubojstvo obitelji Vila, koji su bili srpske nacionalnosti, osuđen je u prosincu 2013., po zapovjednoj odgovornosti za propuste u obavljanju dužnosti, ratni zamjenik načelnika Policijske uprave Sisak Vladimir Milanković. On je zbog ratnog zločina osuđen na osam godina zatvora zbog smrti 23 sisačka civila i jednog ratnog zarobljenika u 1991., te nezakonito pritvaranje i mučenje desetak civila. Naknadno mu je Vrhovni sud kaznu povisio na deset godina zatvora, a ovo je već treća presuda za odštetu obitelji ubijenih sisačkih Srba vezana uz tu presudu.
Violetin otac Mlađo ubijen je zajedno sa svojim ocem Markom i majkom Evicom te braćom Željkom i Dušanom 25. kolovoza 1991. godine. Prvo je ubijen Željko Vila nakon što je sudjelovao u sukobu s jednim Siščaninom hrvatske nacionalnosti, a zatim je više pripadnika pričuvne postrojbe “Vukovi” na dvije lokacije u Sisku uhitilo ostale članove obitelji Vila, imućnih sisačkih trgovaca, te ih likvidiralo na obali rijeke Save.
Tijelo Mlađe Vila pronađeno 30. kolovoza 1991. godine u rijeci Savi između Prelošćice i Lukavca. Violetina majka je umrla 1997. godine nakon duge bolesti, a nju i sestru je odgojila baka.
“Imala sam deset godina i strašno teško sam proživjela očevu smrt. Majka mi je objasnila što se dogodilo, da su došli vojnici u vojnim odorama, stavili mitraljez majci na čelo i rekli da ne smije ništa govoriti, te da su odveli oca koji je rekao da se ona ništa ne brine. Meni to kao djetetu nije bilo skroz jasno, a nakons mrti oca živjeli smo u neimaštini i strahu.” – rekla je u svom iskazu Violeta Domitrović.
Općinski sud joj je dosudio na ime nematerijalne štete 220.000 kn, 20.500 kuna na ime materijalne štete, točnije trošak nadgrobnog spomenika koji je podigla za oca i njegovu obitelj te 12.500 kuna parničnog troška, a sve mora, s kamatama, isplatiti Republika Hrvatska.
U odgovoru zastupnika Republike Hrvatske istaknuto je kako nije riječ o ratnoj šteti za koju država odgovara jer nije riječ o događaju na okupiranom dijelu Hrvatske, kako iz presude proizlazi da su obitelj Vila ubili nepoznati pripadnici postrojbe “Vukovi” i da nije dokazana veza propusta postupanja osuđenika V. Milankovića u vezi tog slučaja te kako je nastupila zastara. Sud je sve te navode odbio posebno istaknuvši kako ovdje nije riječ o ratnoj šteti, na što se tužiteljica nije ni pozivala, nego se primjenjuje članak 172. stavak 1. točka 1. Zakona o obevznim odnosima prema kojem “pravna osoba odgovara za štetu koju njezin organ uzrokuje trećoj osobi u obavljanju ili u svezi obavljanja svojih funkcija”, uzimajući u obzir da je već utvrđena kaznena odgovornost.
Dosadašnja praksa države je, kao u slučaju generala Norca, da pokuša isplaćene odštete naplatiti od osuđenika, u ovom slučaju Vladimira Milankovića.
Danijel Prerad
Povezani tekstovi
