Večernji list, 06.07.2023, Milan Martić iz estonskog zatvora traži da mu se ukine presuda za raketiranje Karlovca

On je u estonskom Tartu. Odnosno tamošnjem zatvoru u kojem služi kazanu od 35 godina zatvora koju mu je izrekao Haag zbog ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj od 1991. do 1995. U te zločine bilo je uključeno i granatiranje Zagreba 1995. No nije bilo uključeno granatiranje Karlovca. Zbog čega je na zagrebačkom Županijskom sudu u odsutnosti 2020. osuđen na sedam godina zatvora. I sada Milan Martić, koji svojevremeno ni optužnicu hrvatskog suda nije htio primiti, uz obrazloženje da ne razumije latinično pismo na kojem je napisana(!?), traži da se nepravomoćna presuda ukine ili kazna preinači.

Njegova žalba prezentirana je na sjednici Vrhovnog suda, koji treba odlučiti o Martićevoj žalbi, ali i o žalbi Mile Čeleketića, bivšeg generala vojske tzv. Republike Srpske Krajine, koji je također u odsutnosti osuđen zbog raketiranja Karlovca i Zagreba i to na maksimalnih 20 godina zatvora. I on i Martić su nepravomoćno oslobođeni optužbi za raketiranje Jastrebarskog.

Martić u svojoj žalbi, koju je prezentirao njegov odvjetnik Tihomir Rubeša, smatra da su nepravomoćnom presudom povrijeđen odredbe Kaznenog zakona, jer Martićevo djelovanje nije pravno kvalificirao kao produljeno kazneno djelo, dok Čeleketićevo je.

- Već u trenutku podizanja optužnice pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) bilo je jasno da se Martić tereti i za granatiranje Karlovca, Siska i drugih mjesta u Hrvatskoj, sve temeljem jedinstvene zapovijedi, no taj je sud odluku donio samo u odnosu na raketiranje Zagreba. Po mišljenju obrane u istoj činjeničnoj pravnoj situaciji nije bilo ispravno primijeniti različite koncepte – u slučaju Čeleketića produljenog kaznenog djela, a u slučaju Martića pojedinačnog kaznenog djela - kazao je Rubeša.

U žalbi je navedeno i da nije dokazano postojanje Martićeve naredbe da se raketnom i topničkom vatrom gađaju civilni ciljevi.

- U konkretnom slučaju na području Karlovca bilo je legitimnih vojnih ciljeva, no ti ciljevi nisu gađani. Upotrebu oružja neposredno određuje zapovjednik postrojbe, a to nije bio Milan Martić. Neka naredba u smislu napada na određene gradove postojala je i ranije, nije utvrđeno tko ju je donio, a u spisu postoji podatak da je Čeleketić 1. svibnja 1995. na sastanku vijeća obrane u Kninu izričito zapovjedio komandantima korpusa da se izvrši odmazda po ciljevima u Sisku, Karlovcu, Zagrebu i Kutini, ali ciljevi nisu precizirani – navedeno je u Martićevoj žalbi.

Kad je u pitanju visina kazne, u žalbi se navodi da je Županijski sud trebao izreći jedinstvenu kaznu jer se Martić u to vrijeme već nalazio na izdržavanju kazne koju mu je izrekao haaški sud. - Propust suda da to učini ide na štetu osuđenika, koji bi u tom slučaju nakon izdržane prve kazne morao u cijelosti odslužiti i drugu - naveo je u žalbi Martić.

Što se tiče Čeleketića, on u svojoj žalbi navodi kako smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno činjenicu da je Martić stvarao tzv. Republiku Srpsku Krajinu te je bio njezin predsjednik, a samim time i na čelu “krajinske” vojske. Čeleketić, kao njemu podređeni, morao je slušati Martićeva naređenja i izvršavati njegove naredbe. Osim toga on smatra da mu je izrečena kazna previsoka. On je inače u Srbiji i teško da će ga oni ikada izručiti Hrvatskoj.

Tužiteljstvo se žalilo na visinu Martićeve kazne jer je smatraju preniskom, a naveli su i kako prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne nije Martići otegotnim cijenio težinu kaznenog djela te njegov izostanak kajanja. Traže da mu se kazna povisi.

Nepravomoćna presuda donesena je 2020., 25 godina od raketnog napada na Zagreb i Karlovac. Prema optužnici, Martić je naredio Čeleketiću da Orkanima gađa Zagreb kao odmazdu za akciju Bljesak koju je HV poduzeo kako bi oslobodio zapadnu Slavoniju. U napadu na Zagreb ukupno je poginulo sedam osoba. Još ih je 207 bilo što teže što lakše ranjeno. Počinjena je i šteta od oko 21,2 milijuna kuna jer su uništena vozila, kuće, zgrade, bolnice i kulturna dobra. U Karlovcu je bilo ranjeno više osoba, a šteta je iznosila oko dva milijuna kuna. Sudski postupak u Hrvatskoj, za ratne zločine za koje nije osuđen u Haagu, nije mu mogao početi prije no što je pravomoćno okončano haaško suđenje, te prije no što je prošao rok za moguću reviziju te presude.