D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 10.03.2017., Saopštenje povodom ekshumacija posmrtnih ostataka na mjesnom groblju Šaš

U jučerašnjem saopštenju hrvatskog Ministarstva hrvatskih branitelja navodi se da je “8. i 9. marta 2017. godine, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, na mjesnom groblju Šaš (opština Sunja) provedena ekshumacija 13 neidentifikovanih posmrtnih ostataka iz Domovinskoga rata” te da je riječ o posmrtnim ostacima osoba poginulih 1995. godine, koji su “nakon provedene humane asanacije” bili ukopani u pojedinačnim grobnicama na mjesnom groblju Šaš. Navodi se i da su iz svih posmrtnih ostataka izuzeti uzorci za potrebe identifikacije metodom analize DNA, a potom prevezeni na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu do njihove identifikacije i sahrane u skladu sa željama članova porodica.

Ekshumaciji su prisustvovali i stručni promatrači Komisije Vlade Republike Srbije za nestale osobe kao i Međunarodne komisije za nestale osobe.

Iako se u saopštenju ne navodi ko su žrtve, već više od dvadeset godina zna se da su žrtve srpske nacionalnosti a za devetoricu je davno potvrđena i preliminarna identifikacija.

Prema „Popisu poginulih lica u akciji ’Oluja’ sa mjestom pokopa posmrtnih ostataka“, kojeg je Hrvatska predala srpskoj strani u martu 1996. godine, na lokaciji Šaš kod Sunje bilo je pokopano 15 posmrtnih ostataka, od kojih 5 pod imenom: Mile Bašić (po Veritasu u pitanju je Borislav Bašić (68)), Petar Dobrić (63), Mara Gojsavić (65), Nikola Kurilj (72) i Miljka Kurilj (71) svi civili iz Šaša, Komogovine i Živaje. Na pomenutom spisku nalazilo se i ime Nikole Batnožića, za kojeg je Veritas utvrdio da je živ, a pod njegovim imenom da je vjerovatno pokopan Đuro Žegarac (42). Ostali su pokopani pod oznakom NN.

Na osnovu protokola neidentifikovanih posmrtnih ostataka sa ove lokacije, koje je hrvatska strana dostavila srpskoj krajem devedesetih, porodice su preliminarno identifikovale još četiri osobe: Boška Kneževića (42), Božu Vladića (25), Miroslava Vidakovića (36) i Ljubana Medakovića (58), svi pripadnici SVK iz Slovinaca i Šaša. Njihove porodice, koje od egzodusa žive u Srbiji, još su u decembru 2004. godine zatražile su ekshumaciju njihovih posmrtnih ostataka.

Po Veritasovim saznanjima prije ove grupne ekshumacije sa ove lokacije u pojedinačnim ekshumacijama ekshumirani su posmrtni ostaci Mare Gojsavić i još jedne osobe.

Svi grobovi sa imenima su od strane porodica posjećivani i održavani godinama unazad.

Trećeg dana od početka “Oluje” grupa civila iz Komagovine kamionom je krenula prema Republici Srpskoj, ali su na putu prema Kostajnici zaustavljeni od strane pripadnika HV, koji su, iako su upozoreni da se u kamionu nalaze civili, otvorili vatru kojom prilikom je ubijena Mara Gojsavić, dok je nekoliko civila lakše i teže ranjeno.

Miroslav Vidaković, Božo Vladić i Boško Knežević krenuli su 5. avgusta 1995. godine automobilom “Lada-samara” prema Republici Srpskoj, kojom je upravljao Vidaković. Na putu od Kostajnice prema Crkvenom Boku u predjelu Zelenik – Evin budžak presreli su ih hrvatski vojnici i bez ikakvog upozorenja na njih otvorili vatru, kojom prilikom su sva trojica ubijena.

Sa informacijama o pogibiji gore pomenutih civila i vojnika raspolaže i hrvatsko pravosuđe, ali još niko za ove zločine nije procesuiran.

U zadnjih sedamnaest godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica na području Hrvatske i bivše RSK ekshumirano je ukupno 1.464 leševa srpskih žrtava, od čega je do sada identifikovano 1.023 posmrtna ostatka.

Na VERITAS-ovom spisku nestalih još se nalazi 1.820 lica srpske nacinalnosti koji su nestali u periodu 1991- 1995. na području Hrvatske i bivše RSK. Među nestalima je 1.294 civila, od čega 501 žena. VERITAS raspolaže pouzdanim podacima za još 292 registrovana grobna mjesta u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih Srba na pomenutom području i u istom periodu, koji i dvadeset i dvije godine po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumacije.

Porodice žrtava vrijeđa izraz “humana asanacija terena”, kojeg u svojim saopštenjima koristi hrvatska strana kada su u pitanju srpske žrtve, jer taj izraz potpuno zamagljuje ko je i zašto prije asanacije pobio te ljude.

P R E D S J E D N I K

Savo Štrbac

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.