Nakon što je Hrvatska obnarodovala da će se na izložbi “EXPO 2020.” u Dubaiju predstaviti kao zemlja inovacija s pronalazačima poput Nikole Tesle, Fausta Vrančića i Mate Rimca i medijskog “prepucavanja” ministara kulture Hrvatske i Srbije čiji je naučnik Tesla, u pomirljivijem tonu reagovao je i hrvatski novi ministar inostranih i evropskih poslova Goran Grlić Radman: “U svakom slučaju, u jednom dijalogu, možemo se ponositi i Hrvati i Srbi da smo imali takvog jednog čovjeka svjetskog glasa. On je univerzalni čovjek koji je pridonio čovječanstvu”, uz objašnjenje da slavnih osoba s dvostrukim identitetom ima svuda u svijetu, navevši kao primjer “Nikole Šubića Zrinskog kojeg slave i Hrvati i Mađari te Lavoslava Ružičke, Vukovarca nagrađenog Nobelovom nagradom za svoj rad u Švajcarskoj”.
Nije sporno da slavnih osoba sa dvostrukim identitetom ima svuda u svijetu, kako reče hrvatski ministar, ali je sporan odnos hrvatske prema “liku i djelu” Nikole Tesle, kakav primjer, koliko mi je poznato, nije zabilježen nigdje u svijetu.
Činjenjica je da je Tesla rođen 1856. u Smiljanu (tadašnjoj Vojnoj krajini Austrijskog carstva), mjestu koje se danas nalazi u Hrvatskoj kao što je činjenica i da je čistog srpskog porijekla.
Pred kraj Teslinog života stvorena je ustaška Nezavisna Država Hrvatska za čijeg postojanja su pobijeni ili protjerani sa svojih ognjišta svi njegovi rođaci i sunarodnici. Ono što ih je preteklo, pobijeno je ili protjerano devedesetih prošlog vijeka. (U Smiljanu je 1835. živjelo 479 “grkonesjedinjenih”, a 2018. samo 2 Srbina.)
Crkva Svetog velikomučenika Georgija u Gospiću, u kojoj je kao sveštenik služio Teslin otac Milutin, porušena je u Drugom svjetskom ratu. Obnovljena je uz pomoć pravoslavnih Srba iz Čikaga 1964, da bi, u posljednjem ratu devedesetih, bila srušena do temelja, a na njenom mjestu sagrađen parking, koji je i danas tu.
Teslin spomenik na Trgu Nikole Tesle u Gospiću, rad čuvenog vajara Frana Kršinića, miniran je 16. februara 1992. od proustaških snaga pod kontrolom HDZ, koji je i danas na vlasti.
Teslina rodna kuća u Smiljanu, obnovljena posle Drugog svjetskog rata i pretvorena u spomen-muzej, opustošena je i u ratu devedesetih.
Crkvu Svetog Petra i Pavla u Smiljanu, u kojoj je Nikola Tesla kršten, ustaše su porušile u Drugom svjetskom ratu. Obnovljena je osamdesetih godina prošlog vijeka, a desetak godina kasnije ponovo je demolirana i oskrnavljena.
Zvanična Hrvatska se Tesle sjetila i na 150-godišnjicu njegovog rođenja, kada su njegova rodna kuća i Crkva Svetog Petra i Pavla obnovljene i pretvorene u tzv. Memorijalni centar “Nikola Tesla”. Te godine je obnovljen i minirani Teslin bronzani kip, i od tada se nalazi u skladištu Ljevaonice umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Hrvatska ga se sjetila i na dan ulaska u EU, kada se njegovo ime našlo prvo na spisku “najvećih ličnosti hrvatske kulture i nauke” koje ta država kao svoj “miraz” unosi u Evropu i kad je njegov transformator bio izložen na glavnom zagrebačkom trgu “kao primjer izuzetnog hrvatskog stvaralaštva”.
Sjetila ga se i na 160-godišnjicu rođenja, kada je gradonačelnik Gospića najavio da je Vijeće grada Gospića “svojedobno” odredilo da će nova lokacija Teslinog spomenika biti ispred zgrade Kulturno-informacionog centra, pošto je raniji Trg preimenovan u Trg Stjepana Radića, a na mjestu miniranog spomenika Tesli sada stoji fontana Vile Velebita.
U predstavljanju velikana svoga kraja, gospićka Turistička zajednica prvo predstavlja “oca domovine” Antu Starčevića, pa zatim Teslu.
U svojatanju Tesle, Hrvati se pozivaju na njegovu navodnu izjavu da se ponosi “svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom”. Zašto bi on spominjao “hrvatsku domovinu”, kada ona pod tim nazivom nije ni postojala dok je on živio u Lici. A onu koja je stvorena 1941, pred kraj njegovog života, pod nazivom NDH, ne verujem da je, iz pomenutih razloga, priznavao za svoju.
Da je Tesla živ ne vjerujem da bi i sadašnju državu Hrvatsku priznao za “svoju domovinu”. I ne samo zbog toga što su mu hrvatski “domoljubi” u posljednjem ratu ponovo oskrnavili i demolirali rodnu kuću i crkvu u kojoj je kršten već i zbog toga što i danas u toj državi mnogi njegovi sunarodnici žive u mraku.
Odnos Hrvata, u intervalu od pedesetak godina dvadesetog vijeka, prema Teslinom liku, njegovoj rodnoj kući i crkvi krštenja te njegovim rođacima i sunarodnicima ulazi u sferu moralnih razloga zbog kojih bi im trebalo zabraniti da ga spominju i svojataju. A s obzirom na njegov planetarni značaj, Srbi bi trebali inicirati da i SB UN donese posebnu rezoluciju o takvoj zabrani i na transparentan način upoznati organizotora “EKSPO 2020” o odnosu Hrvatske i prema Tesli i prema njegovim potomcima i sunarodnicima.
