D.I.C. Veritas

DIC Veritas, 20.02.2020, Savo Štrbac: (NE)BRIGA O ZEMNIM OSTACIMA PREDAKA

Nedavno je u prostorije Veritasa u Beogradu navratio Drago M. rodom iz istočne Bosne, i ispričao mi sljedeću priču: Insitut za nestale osobe BiH, pod pretpostavkom da se radi o posmrtnim ostacima bošnjačkih (muslimanskih) žrtava iz devedesetih prošlog vijeka, počeo je u maju 2015. ekshumaciju jedne masovne grobnice u reonu Crnog Vrha u blizini mjesta Snagovo,  na području opštine Osmaci, koja pripada Republici Srpskoj. Međutim, već na prvi pogled, po izgledu leševa i po predmetima koji su nađeni među kostima, bilo je jasno da su leševi iz nekog ranijeg vremena, vjerovatno iz Drugog svjetskog rata, pa se prestalo sa daljom ekshumacijom te je tek otvorena grobnica odmah  i zatvorena.

Otkrivanjem ove grobnice, po Draginim riječima, potvrdila  se priča, koju Srbi ovog kraja šapatom prenose posljednjih 75 godina, da su partizani  na ovom području likvidirali oko 1.000  četnika iz Šumadije, koji su se vraćali iz tog kraja nazad u Srbiju. Meni se lično obraća s molbom da ovu priču prenesem nadležnim organima i institucijama u regionu, posebno u Srbiji i Republici Srpskoj, ne bi li ko reagovao u cilju obilježavanja i zaštite ove lokacije. Dade mi i Božin kontakt, koji živi i radi na području gdje su se pomenuti događaji odigrali, i koji ima više informacija na ovu temu.

Iako ništa ne obećah, ipak počeh da  provjeravam Draginu  priču.

Na internetu naiđoh  na mnogo tužnih i mučnih tekstova o masovnim grobnicama i njihovim ekshumacijama na  Crnom Vrhu u rejonu sela Snagovo kod Zvornika. Prema riječima portparolke  Instituta, Lejle Čengić: na području Snagova u ranijim godinama (prije 2015) je otkriveno sedam sekundarnih masovnih grobnica, iz kojih je ekshumirano 818 skeletnih ostataka iz perioda devedesetih; u reonu Crnog vrha pronađena je i najveća masovna grobnica u BiH, iz koje su ekshmirani posmrtni ostaci zvorničkih Bošnjaka ubijenih 1992; na tom području je pronađeno i dosta skeletnih ostataka Podrinjaca, koji su ubijeni u julu 1995. prilikom prelaska na “slobodnu teritoriju”.

Mnogo manje tekstova se odnosi na ekshumaciju iz 2015, o kojoj govori Drago M. Priča ide ovako:  Početkom maja 2015. mještani Snagova prilikom gradnje česme naišli su na masovnu grobnicu. Pozvali su Insitut za nestale osobe BiH koji su odmah reagovali i nakon nekoliko dana grobnicu zatvorili, a javnosti objasnili da je nakon antropološkog pregleda utvrđeno da se tu nalaze žrtve iz Drugog svjetskog rata. Mještani su uvjereni da su to ubijeni Bošnjaci iz Podrinja. I nije im jasno zašto su pronađena tijela ponovno zakopana, a proces ekshumacije završen.

Odgovor na to pitanje, kako prenose mediji, dala je već pomenuta potparolka Instituta, Lejla Čengić: „Tom prilikom otkriveni su posmrtni ostaci najmanje 15 žrtava. Međutim nakon antroploškog pregleda i pregleda skeletnih ostataka kao i procjene njihove starosti te predmeta koji su pronađeni uz žrtve, velika je vjerojatnoća da nije riječ o žrtvama iz mandata Instituta za nestale osobe odnosno da nisu žrtve iz proteklog rata. S obzirom da je zaključeno da žrtve nisu iz našeg mandata smatrali smo da ekshumaciju ne bismo trebali nastaviti“

Neki mediji prenose izjavu profesora istorije Nazima Ibrahimovića koji navodi da bi to mogle biti i kosti partizana, odnosno partizanskih ranjenika iz septembra 1943. jer se na tom mjestu jedno vrijeme nalazio dio glavne partizanske bolnice, u kojoj je bilo još i tifusara od Sutjeske.

Božo je kao policajac u maju 2015. bio na licu mjesta na Crnom Vrhu kada je otvorena “masovka”. Pored predstavnika Tužilaštva i Instituta, okupilo se mnogo i drugog naroda, uglavnom Bošnjaka, među kojima je bilo i nekoliko muftija. Upravo je Božo,  nakon što je mašina skinula površinski sloj zemlje, prvi “čeprkao” po kostima. Na prvom skeletu pronalazi  metalnu kokardu, na drugom kandilo, treći  je bio dječiji. Držeći u podignutum rukama kokardu i kandilo, okrenuo se prema okupljenoj masi i upitao ih: “jesu li ovo muslimanska obilježja”, nakon čega su se okupljeni razišli a predstavnici Instituta su  tek otvorenu grobnicu  odmah i zatrpali. I kako onda tako i danas. Ćuti država. Ćuti i crkva. Svi znaju i svi ćute, kao što su ćutali i u vrijeme “bratstva i jedinstva”, rezignirano završava  Božo naš poduži telefonski razgovor.

I Dragi i Boži sam obećao da ću o ovoj  neobilježenoj masovnoj grobnici na Crnom Vrhu za “Politiku” napisati jedan tekst i na taj način pokušati uticati na savijest odgovornih, crkvenih i svjetovnih vlasti u regionu, da se prema ljudskim zemnim ostacima, bez obzira ko su i šta su za života bili, treba odnositi civilizovano, te ih, ako se već ne mogu identifikovati i predati porodicama, dostojanstveno pokopati i mjesto pokopa obilježiti, kao što se radi sa zemnim ostacima žrtava svih sukobljenih strana iz ratova devedesetih sa istih prostora.

Odnos prema mrtvima i razlikuje čovjeka od ostalih živih bića. Barem bi tako trebalo biti.

 

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.