Prošle nedjelje, u organizaciji Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, na Novom groblju u Glini ekshumirano je 36 posmrtnih ostataka. Hrvatska strana saopštava da je riječ o neidentificiranim posmrtnim ostacima iz “Domovinskog rata” osoba poginulih 1995. godine, koji su “nakon provedene humane asanacije” bili ukopani u pojedinačnim grobnicama, dok Komisija Vlade Republike Srbije za nestala lica, čiji predstavnici su kao stručni saradnici prisustvovasli ekshumaciji, saopštava da se radi o žrtavama srpske nacionalnosti stradalih u hrvatskoj akciji “Oluja”. Od ukupnog broja ekshumiranih, 27 osoba su muškog pola, šest ženskog, jedno je dijete, dok za posmrtne ostatke dvije osobe nije bilo moguće odrediti pol.
Ko su žrtve koje su bile pokopane na Novom groblju u Glini?
Prema “Popisu poginulih lica u akciji ‘Oluja’ sa mjestom pokopa posmrtnih ostataka”, kojeg je Hrvatska predala srpskoj strani u martu 1996. godine, na groblju u Glini bilo je pokopano 44 posmrtna ostatka, od kojih 6 pod imenom: Miloš Arbutina (73) iz Goričke kod Dvora, Dunović Ilija (48) iz Primišlja kod Slunja, Krošnjar Dmitar (46) iz G. Čemernice kod Vrginmosta, Vujaklija Milan (59) iz G. Žirovca kod Dvora, Petar Vukičević (64) iz Dragotine kod Gline, i Kokić Jovan, bez ostalih generalija. Na pomenutom spisku nalazilo se i ime Ane Dmitrović (66) iz Pješčanice kod Vrginmosta, za koju je Veritas utvrdio da je živa, što znači da je pod njenim imenom pokopan neko drugi.
Prema Veritasovim saznanjima, Milana Vujakliju su, 7. avgusta 1995, u D. Žirovcu, u zaseoku Ostojići, zaklali pripadnici 5. korpusa armije BiH; Dunović Ilija i Dmitar Krošnjar su zadnji put viđeni, takođe 7. avgusta, u izbjegličkoj koloni, prvi kod Žirovca a drugi ispred Dvora; Petra Vukičevića su, 13. avgusta, pred njegovom kućom u Dragotini, ubili hrvatski vojnici, dok im je spriječavao pljačku njegove imovine; Miloša Arbutinu, profesora u penziji, 6. oktobra iste godine, na ulici u Dvoru, dok je vozio bicikl, oborio je i pregazio kamion HV-a.
Dječiji posmrtni ostaci vjerovatno pripadaju šestomjesečnom Vujić Mili, koji je zajedno sa roditeljima stradao 7. avgusta na obroncima Petrove Gore. Srbi sa područja Vojnića su se, bježeći ispred neprijatelja, okupili na prevoju Biljeg, odakle su, noću 6/7. avgusta, krenuli preko Petrove Gore prema Topuskom, gdje je bila komanda Kordunaškog korpusa. Među njima je bio i Nedjeljko Vujić (25), iz Vojišnice, sa nevjenčanom suprugom Gordanom Bilbijom (20), rođenom u selu Marini kod Sanskog Mosta, i njihovom šestomjesečnom bebom. Sklonili su se u jednu kuću u selu Ključar, odakle se uskoro začula eksplozija, od koje se kuća urušila zatrpavši tročlanu porodicu. Sudovi u Vojniću i Prijedoru su, prije više godina, u vanparničnom postupku, na prijedlog njihovih roditelja, na osnovu kazivanja svjedoka, utvrdili smrt Nedjeljka i Gordane, koja je i upisana u matične knjige umrlih. U uvjerenju da su njihovi posmrtni ostaci potpuno uništeni, Nedjeljkovi roditelji su povukli zahtjev za traženje njegovih posmrtnih ostataka, dok Gordanini roditelj, koji žive u Prijedoru, i dalje tragaju za kćerkom i unukom. Ekshumacija dječijih posmrtnih ostataka na Novom groblju u Glini, Nedjeljkovim i Gordaninim roditeljima daje nadu da je ipak nešto od njih ostalo, a da li je nada opravdana pokazaće identifikacija metodom analize DNA.
U zadnjih sedamnaest godina iz zajedničkih, masovnih i pojedinačnih grobnica, uključujući i ekshumacije u organizaciji samih porodica, na području Hrvatske i bivše RSK ekshumirano je ukupno 1.500 leševa srpskih žrtava, od čega je do sada identifikovano 1.023 posmrtna ostatka.
Na VERITAS-ovom spisku nestalih još se nalazi 1.821 lice srpske nacinalnosti koji su nestali u periodu 1991- 1995. na području Hrvatske i bivše RSK. Među nestalima je 1.296 civila, od čega 501 žena. VERITAS raspolaže pouzdanim podacima za još 256 registrovana grobna mjesta, u kojima se nalaze neidentifikovani posmrtni ostaci smrtno stradalih Srba na pomenutom području i u istom periodu, koji i dvadeset i dvije godine po prestanku rata, isključivo zbog opstrukcije hrvatske strane, čekaju na ekshumacije.
Porodice žrtava vrijeđa izraz “humana asanacija terena”, kojeg u svojim saopštenjima koristi hrvatska strana kada su u pitanju srpske žrtve, jer taj izraz potpuno zamagljuje ko je i zašto prije asanacije pobio te ljude.
P R E D S J E D N I K
Savo Štrbac
Povezani tekstovi
