Braneći sebe od iskonstruisanih optužbi, brani i pravo, kako je često isticao, krajiških Srba na odbranu svojih vjekovnih ognjišta. Neće mu biti lako, jer je Božica pravde, čiji statua se nalazi ispred splitske Palate pravde, odavno skinula ruku sa očiju.
S nestrpljenjem sam čekao 26. septembar 2017, za kada je bila najavljena objava presude Draganu Vasiljkoviću alias Kapetanu Draganu. Očekivao sam da će biti oslobođen za inkriminacije vezane za kamp “Alfa” u Bruškoj i kninsku tvrđavu a da će ga proglasiti krivim za onu iz Gline. Ne zato što je počinio to djelo, već zbog toga da pokažu da se predhodnih 12 godina nisu “badava mrčili”, i da će mu izreći kaznu između 5 i 8 godina zatvora.
Na taj način bi sudije zaštitile i sebe od izvjesnih napada raznih nezadovoljnika, a ujedno bi nevinog čovjeka, nakon dvanaest godina provedenih po zatvorima, pustili da se brani sa slobode.
Govorio sam da će odbrana i u tom slučaju uložiti žalbu po kojoj će drugostepeni sud ukinuti i takvu prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, koje bi se održalo za dvije, tri godine, nakon čega bi, kada tenzije splasnu, bila donesena oslobađajuća i za događaj u Glini.
Prevario sam se. Za presudu po mom modelu bile su potrebne mnogo pravednije i hrabrije sudije od Damira Romca, Maria Majića i Bruna Kleina. Pomenuti članovi pretresnog vijeća nisu imali ni profesionalnog poštenja ni hrabrosti, pa su Kapetana proglasili krivim za 4 djela ratnog zločina iz dva događaja, za tri mu utvrdili kazne od po pet a za četvrto od 8 godina i izrekli mu jedinstvenu kaznu od 15 godina. Neupućeni bi čak mogli zaključiti da je pretresno vijeće prema njemu bilo i blagonaklono jer su mu i pravnim zbrajanjem utvrđenih pojedinačnih kazni, mogli izreći i onu maksimalnu od 20 godina.
Odmah po objavljivanju presude javio mi se Milenko Zelenbaba, jedan od svjedoka odbrane, koji je decidirano tvrdio da je zatvor na kninskoj tvrđavi osnovao kninski Sekreterijat za unutrašnje poslove, čiji je on bio sekretar, i da sa tim zatvorom ni Kapetan ni njegovi kursisti, koji su takođe bili smješteni na tvrđavi, nisu imali nikakvih kontakata. Pitao me zar njegov iskaz i iskazi još nekolliko svjedoka odbrane nemaju nikakvu težinu. Po ocjeni pretresnog vijeća nemaju, rekoh mu. Predsjednik vijeća je sa jednom prostom rečenicom (“sud ne vjeruje svjedocima odbrane jer su dati u cilju da olakšaju položaj optuženom”) odbacio sve iskaze svjedoka odbrane.
A da je optuženi zaista počinio to što se navodi u optužnici u privremenom zatvoru na kninskoj tvrđavi (nespriječavanje maltretiranja nekoliko zarobljenika od strane potčinjenih i osobno jednog zarobljenika ošamario a drugog obuvenom nogom udario u glavu i raskrvario mu nos) da li je to ratni zločin? A sud je iz ove inkriminacije izvukao čak tri djela ratnog zločina i za svako mu utvrdio po pet godina zatvora.
Po odluci pretresnog vijeća Kapetan je oglašen krivim i za ubistvo jednog civila, koji je, uprkos upozorenjima da se skloni sa ulice u Jukincu u predgrađu Gline, pijan ušao u unakrsnu vatru, i zbog pogibije njemačkog novinara, koji je u istoj ulici, uprkos signalima da stane, kolima uletio u unakrsnu vatru. I jednog i drugog pogodili su meci iz vatrenog oružja sa veće udaljenosti. I neke kuće su pogođene iz kojih se pucalo. Za ovo djelo je Kapetan “zaradio” 8 godina zatvora.
Uporedbe radi, isti sud već 15 godina sudi zapovjednicima i čuvarima zloglasnog “konačišta za zarobljenike” Lora u Splitu, kroz koji je neopisive torture “prošlo” najmanje 1.005 logoraša, uglavnom srpskih civila i pripadnika JNA, od kojih je najmanje 70 likvidirano, s tim da tijela većine još nisu ni pronađena. Za sve te zločine do sada je, kroz dva predmeta, procesuirano osam lica (zapovjednik, njegov zamjenik i čuvari), kojima su, što pravosnažno što nepravosnažno, izrečene kazne zatvora od 6 do 10 godina.
Čuvši presudu Kapetanova reakcija je bila “šta sam vam rekao” očito aludirajući na konstataciju iznesenu prije neki dan u svojoj odabrani: “Ovo nema veze s ratnim zločinom, ovo je opresivni fašistički progon nad Srbima”.
I šta sad?
S obzirom da mu je u izrečenu kaznu uračunato skoro 12 godina provedenih u ekstradicionom pritvoru i istražnom zatvoru, što je više od 2/3 izrečene kazne, čim presuda bude pravosnažna može da podnese zahtjev za uslovni otpust. Ukoliko bi se odrekao prava na žalbu na prvostepenu presudu, za nekolko mjeseci mogao bi se naći na uslovnoj slobodi.
Znajući ga, mislim da on ovakvu šansu neće koristiti. Vjerujem da će, žrtvujući i još koju godinu zatvora, u dokazivanju svoje nevinosti ići do kraja. Braneći sebe od iskonstruisanih optužbi, brani i pravo, kako je često isticao, krajiških Srba na odbranu svojih vjekovnih ognjišta.
Neće mu biti lako, jer je Božica pravde, čiji statua se nalazi ispred splitske Palate pravde, odavno skinula ruku sa očiju.
