Povodom 19. godišnjice progona Srba iz Hrvatske za vreme akcije „Oluja“ u Biblioteci grada Beograda je 30. jula 2014. godine održana promocija Zbornika radova br. 10 – Građanski rat u Hrvatskoj 1991 – 1995, u organizaciji Udruženja Srba iz Hrvatske, Beograd i Srpskog kulturnog društva „Zora“ Knin – Beograd.
Na promociji su govorili: prof. dr Čedomir Štrbac, prof. dr Stojan Dželajlija, dr Predrag Marković, Savo Štrbac i Marinko M. Vučinić.
Iz izlaganja Save Štrbca, predsednika Dokumentaciono informacionog centra „Veritas“, izvajamo deo o mestima masovnih likvidacia Srba tokom hrvatske akcije „Oluja“, koje predstavlja odlomak njegove Izjave svedoka eksperta pred MSP u postupku uzajamnih tužbi Srbije i Hrvatske za genocid.
Savo Štrbac: O nekim mjestima masovnih likvidacija
6.11.1. Donji Skrad, opština Duga Resa;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. imao je 99 žitelja: Srba 94 (94,95%); Jugoslavena 1 i ostalih 4.
Dana 05.08.1995. u selo su došli pripadnici HV, od kojih su šestorica ušli u kuću br. 56, te tom prilikom zaklali 5 civila, sve koje su zatekli u toj kući, među kojima su bile 4 žene.
Ovaj događaj je uspjela izbjeći jedna žrtva (Dmitrović Danica, 1930.), ali su iste ubice došle i drugi dan, te je silovale i živu bacile u bunar, u kojem se i utopila.
ŽRTVE: 1. Končalović Stanka (1905); 2. Končalović Smiljana (1942); 3. Dmitrović Nikola (1930); 4. Dmitrović Kata (1914), 5. Gazibara Zorka (1910); 6. Dmitrović Danica (1931)
Od navedenih žrtava do sad je pronađen samo leš Končalović Smiljane, koji je ekshumiran 19.03.2003. u Malom Kozincu.
Prosječna starost žrtava iznosi 74,8 godina.
Nijedan događaj sa sektora Sjever pa tako ni ovaj, nije bio obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred ICTY.
Izvor Veritasovih saznanja su porodica članovi stradalih: Musulin Ruža, kćer Dmitrović Nikole i Danice i Končalović Branko sin Končalović Smiljane i unuk Končalović Stanke.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 19 žitelja (10 muškaraca i 9 žena) među kojima su bila samo dvojica između 15 i 24 godine, a niko mlađi od 15 godina.
6.11.2. Komić, opština Korenica;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 153 žitelja: Srba 152 (99,35%) i 1 Jugoslaven.
Za vrijeme „Oluje“ više mještana iz sela Komić ostali su u svojim kućama. Mlađi su se po danu skrivali u obližnjoj šumi ne znajući kako će reagovati HV kada uđe u selo. I došli su 12. avgusta i pobili sve koje su zatekli u selu, tj. 7 civila, među kojima je bilo 5 žena, a neke su zapalili zajedno sa kućama.
ŽRTVE: 1. Brkljač Marija (1921), 2. Ćurčić Staka (1920); 3. Lavrnić Petar (1933), 4. Lavrnić Sava (1903), 5. Pavlica Milica (1906), 6. Sunajko Milica (1913); 7. Sunajko Rade (1907).
Od navedenih žrtava do sada je sahranjeno 4, dok se ostalih 3 vodi među nestalima. Prosjećna starost žrtava je iznosila 79 godina.
Izvor Veritasovih saznanja su mještani ovoga sela i rođaci žrtava: Ugarković Jela, kćer Brkljač Marije, pok. Marinko Lavrnić i pok. Maša Lavrnić.
Događaj nije obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred MKSJ.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 20 žitelja (14 muškaraca i 6 žena), među njima nema niko mlađi od 20 godina, dok su petorica između 20 i 44 godine.
6.11.3. Glogovo, opština Gračac;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 66 žitelja: Srba 65 (98,48%) i 1 Hrvat.
Dana 4. avgusta 1995. godine, desetak mještana sela Glogova sklonilo se na pašnjaku zvanom “Dubrava”, koji je smješten između sela Bruvno i Omsica. Najmlađi među njima, Boris Jakšić, 7. avgusta spustio se u selo po vodu i naišao na hrvatske vojnike. Vojnici su ga poslali da pozove i ostale da dođu u selo radi dobijanja dokumenata. Sa Borisom su krenuli njegovi roditelji i starac Rade Petrović. Kad su došli u selo svi su pobijeni.
ŽRTVE: 1. Jakšić Boris (1971); 2. Jakšić Nada (1946); 3. Jakšić Đuro (1938) i 4. Petrović Rade (1919)
Sve žrtve se vode još među nestalima.
Prosječna starost žrtava je iznosila 51,5 godina, među njima je bila 1 žena.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica žrtava: supruga Petrović Rade sad pokojna Petrović Dragica i njihov sin Petrović Petar.
Iako su zločini na opštini Gračac bili obuhvaćeni optužnicom u predmetu Oluja, za ovaj zločin u Glogovu nisu izvođeni nikakvi dokazi.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 11 žitelja: 6 muškaraca i 5 žena, među kojima nema niko mlađi od 35 godina.
6.11.4. Doljani, opština Vrhovine;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 548 žitelja: 535 (98,18%) Srba, 3 Hrvata, 2 Jugoslovena i 5 ostalih.
Za vrijeme akcije Oluja, grupa starijih, nemoćnih ili bolesnih mještana, ostala u selu Doljani. Svi koji su ostali, njih dvanaest, među kojima je bilo 7 žena, u vremenu od 5. do 9. avgusta, ubijeni su u kućama ili pored kuća, od kojih su većina i zapaljeni zajedno sa kućama.
ŽRTVE: 1. Mandić Jela (1912); 2. Jović Staka (1908); 3. Vukmanović Stojan (1920); 4. Ćurčić Milka (1925); 5. Hrkalović Petar (1939); 6. Hrkalović Zorka (1929), 7. Narančić Milan (1954), 8. Stojanović Pera (1920), 9. Ružić Dušan (1930), 10. Jović Marija (1941), 11.Hrkalović Danica (1912), 12. Narančić Stojan (1948)
Od pomenutih žrtava do sada je četvero sahranjeno (dva leša su ekshumirana iz primarne pojedinačne lokacije, a dva su pronašli i sahranili rođaci), dok se ostali i dalje vode među nestalima.
Prosječna starost žrtava je iznosila 67 godina.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica žrtava: Grbić Zora kćer nestalog Vukmanović Stojana te Kangrga Stojan i Miloš, koji su bili zarobljeni za vrijeme „Oluje“.
Događaj nije obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo ukupno 95 žitelja od toga 52 muškarca i 43 žene.
6.11.5. Zrmanja, Nadvrelo, Palanka, opština Gračac;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu Palanka živjelo je 84 žitelja: 82 (98,62%) Srba, 1 Jugoslaven i 1 ostali; u Nadvrelu je živjelo 57 žitelja, svi Srbi; u Zrmanji je živjelo 69 žitelja, od toga 68 (98,55%) Srba .
U selima Zrmanja (zaseok Gudura), Nadvrelo i Palanka koja čine jednu cjelinu koju narod zove Zrmanja, u kojima su za vrijeme Oluje ostali stariji, nemoćni i bolesni mještani, u toku avgusta 1995. pobijeno je najmanje 12 lica, svi koji su u selu sačekali dolazak HV.
ŽRTVE: 1. Milanović Milan (1908), 2. Perić Dušan (1927), 3. Bogunović Marija (1910), 4. Čanak Đurađ (1915), 5. Marčetić Borislav (1947), 6. Lukić Stevo (1920), 7. Šujica Dušan (1927), 8. Milanović Vlado (1936), 9. Jokić Milica (1906), 10. Komazec Gojko (1938), 11. Marčetić Milan (1948), 12. Budimir Ilinka (1914)
Od pomenutih žrtava do sada je petero sahranjeno (1 ekshumiran sa groblja u Gračacu, a četiri su pronašli i sahranili rođaci), dok se ostali i dalje vode među nestalima.
Prosječna starost žrtava je iznosila 71 godina, među njima su 3 žene, čija je prosječna starost iznosila 85 godina.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica nestalih: Medić Milka supruga nestalog Milanović Vlade, Komazec Đuka supruga nestalog Komazec Gojka i mještanin Marčetić Simo.
Događaj nije obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja.
Za ubistvo Čanak Đurđa, Županijski sud u Zadru osudio je Ivicu Petrića na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u selu Zrmanja živio je svega 21 žitelj, od toga 12 muškaraca i 9 žena, od kojih je samo jedan mlađi od 35 godina; u selu Palanka 19, od toga 7 muškaraca i 12 žena, od kojih nema niko mlađi od 44 godine i u selu Nadvrelo 1 žitelj, starosti preko 70 godina.
6.11.6. Golubić, opština Knin;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 1.424 žitelja: 1.389 (97,54%) Srba, 17 Hrvata, 1 Musliman, 1 Jugoslaven i ostalih 16.
Dana 06.08.1995. u selo Golubić ušli pripadnici HV-a i u „čišćenju“ pobili najmanje 15 mještana, uglavnom u njihovim kućama ili dvorištima, zapravo sve one koje su zatekli tom prilikom u selu, dok je jedna osoba, iz straha od ubistva, izvršila samoubistvo, otrovavši se tabletama i alkoholom.
ŽRTVE: 1. Radinović – Vasić Vaso (1923), 2. Radinović – Panić Nikola (1928), 3. Radinović – Lukić Branko (1920), 4. Radujko Manda zv. Maša (1928), 5. Radujko Nikola (1930), 6. Marić Tode (1929), 7. Grubić Nevenka zv. Milka (1910), 8. Arula Nikola (1941), 9. Šljivar Milica (1935), 10. Opačić Elena zv. Jeka (1921), 11. Jerković Nikola (1926), 12. Jerković Jovan (1938), 13. Čučak Glišo (1934), 14. Marić Dušan (1943), 15. Radinović-Lončina Nikola (1927), 16. Stančević Stevo (1944).
Sve žrtve ubistva su bile pokopane na Kninskom groblju, odakle su ekshumirani 2001. godine od strane istražioca ICTY-a, a zatim identifikovani i ponovo sahranjeni.
Samoubicu Stančević Stevu nakon samoubistva dvojica mještana su pokopali u kukuruzima gdje su i pronašli njegov leš, odakle su ga rođaci, nakon pet godina, ekshumirali i prenijeli u porodičnu grobnicu. Veritas ga vodi na spisku indirektnih žrtava.
Prosječna starost žrtava je iznosila 66 godina, među njima su 3 žene, čija je prosječna starost 75 godina.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica žrtava: Grubić Jovo sin ubijene Grubić Nevenke, Jerković Mirko sin ubijenog Jerković Nikole, te Marić Čedo i Jerković Ilija. mještani ovog sela.
Događaj nije obuhvaćen konačnom optužnicom u predmetu „Oluja“.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011, u ovom selu je živjelo 1.029 žitelja, od toga 501 muškarac i 528 žena, među kojima je 252 Srba povratnika u ovo selo, a svi ostali su doseljeni Hrvati iz BiH, kojima je Hrvatska država u ovom selu napravila naselje sa više od 120 kuća.
6.11.7. Radljevac, opština Knin;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 387 žitelja: 384 (99,2%) Srba, 2 Hrvata i 1 Jugoslaven.
a) Dana 05. 08.1995. u selu Radljevac, pred kućom Đure Dobrijevića, pripadnici HV zaustavili su traktor sa sedam mještana sela Golubić, svi civili, među kojima su bile 3 žene, koji su krenuli u egzodus i sve ih pobili vatrenim oružjem.
ŽRTVE: 1. Bjelić Marija (1942), 2. Bjelić Petar (1931), 3. Damjanović Đuka (1931), 4. Damjanović Dušan (1929), 5. Vuković Milica (1929), 6. Vuković Tanasije (1935), 7. Vuković Boško (1938).
Sve žrtve ubistva su bile pokopane na Kninskom groblju, odakle su ekshumirani 2001. godine od strane istražioca ICTY-a, a zatim identifikovani i ponovo sahranjeni.
Prosječna starost žrtava je iznosila 61,42 godina.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica: Bjelić Drenka, kćer Bjelić Marije i Petra, Damjanović Petar sin Damjanović Đuke i Dušana, te Vuković Sretko i drugi mještani ovoga sela.
Događaj nije obuhvaćen konačnom optužnicom u predmetu „Oluja“
b) Dana 5. i 6. avgusta 1995. pripadnici HV u akciji “čišćenja” sela Radljevac ubili su tri civila koliko su ih i zatekli tom prilikom u selu.
ŽRTVE: 8. Bajić Jovo (1932), 9. Miljević Ilija (1912), 10. Stojaković Rade
Posmrtni ostaci dvojice su ekshumirani, jedan sa Kninskog groblja a drugi sa pojedinačne lokacije u selu Radljevac, i identifikovani, dok se treći (Stojaković Rade) vodi još na spisku nestalih .
Prosječna starost žrtava je iznosila za dvojicu sa poznatom godinom rođenja 73 godine, a treći je takođe bio u podmakloj životnoj dobi.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica žrtava:Bajić Mirko brat Bajić Jove i mještani ovoga sela.
c) Dana 5. avgusta 1995. u selu Radljavac, kroz koji je vodio put iz Knina prema Donjem Lapcu, u kom pravcu se kretala izbjeglička kolona, pripadnici HV zarobili su tri pripadnika SVK i streljali ih.
ŽRTVE: 11. Alfirević Vojin (1955), 12. Markoš Petar (1949), 13. Tintor Vojin (1952) Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani sa Kninskog groblja i identifikovani.
Izvor Veritasovih saznanja su rođaci i mještani žrtava: Alfirević Dušan, otac Alfirević Vojina, Markoš Nada, supruga Markoš Petra i Tintor Rada, supruga Tintor Vojina, kao i Miljević Ilija mještanin sela Radljevac.
Prosječna starost žrtava je iznosila 43 godine.
Događaj nije obuhvaćen konačnom optužnicom u predmetu „Oluja“.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011., u ovom selu je živjelo 75 žitelja, od toga 36 mušakraca i 39 žena, od kojih su 6 mlađi od 14 godina.
6.11.8. Mokro Polje, opština Knin;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991., u selu je živjelo 803 žitelja: 801 (99,75%) Srba, 2 ostalih.
a) Dana 6. avgusta u selo Mokro Polje ušli su pripadnici HV i pobili najmanje 6 ljudi:
Ubili su i zapalili najmanje četvero ljudi koji su se sklonili u seosku prodavaonicu (zadrugu). Radilo se o bračnom paru
Manojlović Ružici i Stevanu iz Ivoševaca, koji su sa svojim traktorom krenuli u egzodus, te Traživuk Savi i Štrbac Slobodanu, obojica iz Kistanja, koji su pješke krenuli takođe u egzodus, a koje su Manojlovići usput pokupili i povezli; Mještanka, Babić Ružica, ubijena je vatrenim oružjem u svojoj kući, a druga mještanka, Kanazir Jeka, ubačena je u jednu gusternu (bunar), odakle je nakon 40 dana izvađena.
Svih šest posmrtnih ostataka ekshumirani su sa kninskog groblja 2001. godine i svi su identifikovani.
ŽRTVE: 1. Manojlović Ružica (1937), 2. Manojlović Stevan (1940), 3. Traživuk Savo (1944), 4. Štrbac Slobodan (1959), 5. Babić Ružica (1926) i 6. Kanazir Jeka (1928).
Izvor Veritasovih saznanja su rođaci žrtava i mještani: Manojlović Željko sin Ružice i Stevana, Traživuk Maja kćer Traživuk Save i Štrbac Jeka, supruga Štrbac Slobodana, kao i mještanin sela Mokro Polje Babić Ilija.
Događaj nije obuhvaćen optužnicom u predmetu „Oluja“.
b) Dana 7. avgusta 1995. pripadnici HV ušli su u kuću Popović Obrada u Mokrom Polju i ubili njegovu ženu Stanu i mentalno zaostalog sina Mirka, a Obrada propucali kroz glavu, ali je ipak preživio.
Leševi žrtava su pokopani od člana porodice na livadi ispod kuće.
ŽRTVE: 5. Popović Stana (1926), 6. Popović Mirko (1952). 7. Popović Obrad (ranjen)
Izvor Veritasovih saznanja su rođaci i mještani: Popović Obrad i njegov sin Milan, i mještanin Babić Ilija.
Događaj je obuhvaćen optužnicom u predmetu „Oluja“.
c) Dana 1. septembra.1995. godine pripadnici UNPROFOR-a pronašli su u Mokrom Polju u automobilu marke “Fićo” ubijenu staricu Babić Savu (ž) upucanu u glavu.
Žrtva se još vodi među nestalima.
ŽRTVE: 8. Babić Sava (ž) (1913)
Izvor Veritasovih saznanja su rođaci: Babić Mirko, sin i izvještaj UNPFOR-a.
Događaj obuhvaćen optužnicom u predmetu „Oluja“.
Prosječna starost ovih 9 žrtava u Mokrom Polju iznosi 61,66 godina, a među njima je 5 žena, čija je prosječna starost 69 godina.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 227 žitelja, od toga 113 muškaraca i 114 žena, među kojima je bilo 11 mlađih od 25 godina.
6.11.9. Šaš, opština Kostajnica
Po popisu stanovništva u RH iz 1991., u selu je živjelo 735 žitelja: 601 (81,77%) Srba, 79 (10,75%) Hrvata; 40 (5,44%) Jugoslovena i 15 (2,04%) ostalih.
Dana 07. i 08.08.1995. godine u selo je ušla HV i ubila najmanje 6 civila koji su ostali u svojim kućama. Po nekim informacijama većinu od njih je ubio izvjesni Mikčić (Mikličić) Nikola, pripadnik HV.
ŽRTVE: 1. Jergović Ljubica (1930); 2. Aleksić Milka (1906); 3. Vukas Miladin (1941); 4. Dobrić Anđa (1935); 5. Kurilj Miljka (1924); 6. Kurilj Nikola (1923).
Prosječna starost žrtava iznosi 68,5 godina.
Leš Aleksić Milke je ekshumiran 20.05.2004. godine u Slovincima i sahranjen na groblju Šaš.
Nijedan događaj sa sektora Sjever pa tako ni ovaj, nije bio obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred ICTY.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica stradalih: Aleksić Đuro sin Aleksić Milke; Crljenica Milan, komšija; Gligić Dragica kćer Kurilj Miljke i Nikole; Novaković Ljuba sestra Vukas Miladina.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 307 žitelja. Iako do marta 2013. godine nije objavljen nacionalni sastav po mjestima, prema VERITAS-ovim saznanjima u ovom selu živi jedna petina Srba, jedna petina domaćih Hrvata, a ostalo su Hrvati doseljeni iz BiH.
6.11.10. Luščani kod Petrinje, 06. i 07.08.1995.
Po popisu stanovništva u RH iz 1991., u selu je živjelo 670 žitelja: 648 (96,72%) Srba, 3 (0,45%) Hrvata; 5 (0,75%) Jugoslovena i 14 (2,09%) ostalih.
Dana 06. i 07.08.1995. godine u selo je ušla HV i ubila najmanje 11 lica, od kojih su 10 civili, koji su ostali u svojim kućama.
ŽRTVE: 1. Bajlović Katarina (1906); 2. Bajlović Božo (1933); 3. Lazić Jovan (1936); 4. Opačić Rade (1907); 5.Krnjajić Sofija (1928); 6. Daić Dragan (1955); 7. Daić Ljubica (1950); 8. Daić Draginja (1908); 9. Lazić Branko (1925); 10. Lazić Mihajlo (1936); 11. Lončarević Mirko (1930).
Prosječna starost žrtava iznosi 66,45 godina.
Leš Krnjajić Sofije ekshumiran sa groblja u Petrinji i identifikovana 20.07.2009. godine u Zagrebu. Leševi ekshumirani sa groblja u Dvoru; Lazić Jovan, identifikovan 27.10.2009.; Lončarević Mirko i Lazić Branka identifikovani 13.07.2010. godine u Zagrebu.
Nijedan događaj sa sektora Sjever pa tako ni ovaj, nije bio obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred ICTY.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica stradalih: Bajlović Stanko sin Bajlović Katarije; Lazić Stana supruga Lazić Mihajla; Lazić Milja supruga Lazić Jovana i Opačić Milan sin Opačić Rade.
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 163 žitelja.
6.11.11. Kijani, opština Gračac
Po popisu stanovništva u RH iz 1991., u selu je živjelo 222 žitelja: 217 (97,75%) Srba, 1 (0,45%) Jugoslovena i 4 (1,80%) ostalih.
Dana 04.08.1995. godine u selo je ušli pripadnici HV i ubili 14 civila, koliko su ih i zatekli u selu, a selo je porušeno i popaljeno.
ŽRTVE: 1. Blanuša Sava (1920); 2. Bolta Dane (1900); 3. Jelača Branko (1929); 4. Jelača Marija (1913); 5. Jelača Milica (1925); 6. Jelača Smiljana (1915); 7. Kesić Dušan (1939); 8. Kolundžija Mileva (1925); 9. Sovilj Radomir (1952); 10. Sovilj Mira (1950); 11. Sovilj Vlade (1931); 12. Sovilj Danica (1932); 13. Sovilj Mara (1923); 14. Surla Ana (1945) Prosječna starost žrtava iznosi 66,5 godina.
Leševi 9 lica su do sada identifikovani, a radi se o: Bolta Dani; Jelača Milici, te njenoj kćeri Surla Ani; Kesić Dušanu; Sovilj Vladi; Sovilj Danici; Sovilj Radomiru i njegovoj sestri Sovilj Miri, svi ekshumirani sa groblja u Gračacu, dok je Sovilj Mara, majka od Radomira i Mire ekshumirana iz pojedinačnog grobnog mjesta u Kijanima.
Izvor Veritasovih saznanja su članovi porodica stradalih: Bolta Nikola sin Bolta Dane; Jelača Dušan sin Jelača Marije; Jelača Dane bratić Jelača Smiljane; Jelača Milenko sin Jelača Milice i brat Surla Ane; Jelača Branko sin Jelača Branka; Kesić Milorad sin Kesić Dušana; Sovilj Mile sin Sovilj Vlade i Sovilj Nikola, brat Sovilj Radomira i Mire i sin Sovilj Mare.
Događaj obuhvaćen konačnom optužnicom u predmetu Oluja
Po popisu stanovništva u RH iz 2011. godine, u ovom selu je živjelo 56 žitelja.
Izlaganje Save Štrbca na prmociji Zbornika radova br. 10 – Građanski rat u Hrvatskoj 1991 – 1995, koncipirano je prema njegovoj Izjavi svedoka eksperta pred Međunarodnim sudom pravde u postuku uzajamnih tužbi Srbije i Hrvatske za genocid. Celu ekspertsku izjavu možete pročitati na stranici: http://www.veritas.org.rs/msp-izjava-svjedoka-eksperta-save-strbca/
Povezani tekstovi
