IZJAVA
1. Biografija
Zovem se Savo Štrbac. Rođen sam 1949. godine u Rašteviću kod Benkovca u Hrvatskoj. Do 4. avgusta 1995. godine živio sam u društvenom stanu u Benkovcu, a od tada kao prognanik u Beogradu. Oženjen sam i imam dvoje djece. Po nacionalnosti sam Srbin. Državljanin sam i Hrvatske i Srbije.
Diplomirao sam 1972. godine na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje sam, četiri godine kasnije, položio i pravosudni ispit.
Od 1977. do 1990. radio sam kao sudija na Opštinskom sudu u Benkovcu i Okružnom sudu u Zadru.
Po dolasku Hrvatske demokratske zajednice na vlast u Republici Hrvatskoj (RH) napuštam mjesto sudije i, kao član Advokatske komore Hrvatske, 1. novembra 1990. otvaram advokatsku kancelariju u Korenici. Tokom 1990. i 1991. zastupam i branim Srbe proganjane u Hrvatskoj. Od 1992. do 1995., kao član Advokatske komore Republike Srpska Krajina (RSK), zastupam i branim stranke pred sudovima u RSK. Po dolasku u Beograd, kao član Advokatske komore Srbije, nastavljam sa advokatskom praksom, sve do 2011. godine, kada sam se, zbog bolesti, penzionisao.
Od početka ratnih sukoba angažovan sam u Komisiji RSK za razmjene zarobljenika, u početku kao član a od 1993. kao predsjednik, a iste godine imenovan sam i za sekretara Vlade RSK, na kojim funkcijama sam ostao do kraja rata. Poslije rata aktivno učestvujem u radu Komisije za humanitarna pitanja i nestala lica Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) i Republike Srpske (RS), u kojima sam imao i imam status eksperta za područje RH.
2. Veritas
Krajem 1993. godine, sa grupom intelektulaca medicinsko-pravosudne provinijencije sa područja tadašnje RSK (bivše UNPA područje), osnivam Dokumentaciono-informacioni centar Veritas, na čijem čelu sam od osnivanja do danas.
Do egzodusa Krajišnika (avgust ‘95) sjedište organizacije je bilo u Kninu, a od tada se nalazi u Beogradu, sa predstavništvom u Banja Luci.
Do avgusta 1995, godine aktivnosti VERITAS-a bile su usmjerene na prikupljanju dokumenata o stradanju osoba srpske nacionalnosti na području RH i svih građana na području RSK i njihove imovine u predratnom, ratnom i poratnom periodu; publikovanje prikupljenih i obrađenih dokumenata i dostavljanje takvih dokumenata domaćim i međunarodnim institucijama u vezi pokretanja krivičnih postupaka protiv počinioca krivičnih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
U novembru 1994. godine VERITAS je uspostavio direktan kontakt sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kada je i dogovorena saradnja.
Nakon egzodusa, iako u otežanim uslovima, VERITAS se angažovao i na rješavanju novonastalih problama Srba iz Hrvatske, kao što su: zarobljeni, poginuli i nestali; uništena i opljačkana imovina; regulisanje statusa izbjeglica i prognanika u novoj sredini; povratak izbjeglica svojim kućama i sl., a nastavio je i saradnju sa ICTY-em kao partner u svim istragama za ratne zločine u kojima su Srbi iz RH žrtve.
VERITAS je sarađivao i sarađuje sa svim organizacijama i institucijama, kako domaćim tako i međunarodnim, koji se bave problemima zarobljenih, nestalih i poginulih na području prethodne Jugoslavije.
VERITAS-ovi predstavnici aktivno učestvuju na sastancima državnih komisija i R. Srbije, R. Hrvatske i Bosne i Hercegovine (BiH).
VERITAS je sarađivao i sarađuje i sa međunarodnim humanitarnim organizacijama (ICRC, UNHCR, ICMP, OSCE) koje su imale ili imaju svoje kancelarije na prostoru Srbije, BiH i RH, a u posljednjih nekoliko godina aktivno sarađuje i sa pravosudnim organima u regionu, posebno sa tužilaštvima za ratne zločine u Srbiji i BiH. VERITAS trenutno, u kancelarijama u Beogradu i Banja Luci, ima šest stalno angažovanih članova (tri u radnom odnosu i tri volontera) i više vanjskih saradnika raznih profila obrazovanja.
3. Evidencije o žrtvama
3.1. Motivacija
Radeći kao sudija i advokat, prelazeći svakodnevno novouspostavljene granice između hrvatske i srpske strane, učestvujući u pregovorima o humanitarnim pitanjima i razmjenama uhapšenika i zarobljenika između sukobljenih strana, prateći pisane i elektronske medije i slušajući „glas naroda“ sa obje strane barikada, početkom devedesetih, procijenio sam da je ratni sukob izvjestan, zbog čega sam i odlučio da sve svoje znanje i iskustvo, stečeno dugogodišnjim radom u pravosuđu u nacionalno mješovitim sredinama, usmjerim u spriječavanje i ublažavanje njegovih posljedica.
A pročitavši knjigu Franje Tuđmana „Bespuća povijesne zbiljnosti“, u kojoj je žrtve ustaškog logora Jasenovac, kojih je po dotadašnjim zvaničnim podacima u SFRJ bilo 700.000, sveo na 30-ak hiljada, odlučio sam bilježiti odmah, bez vremenske distance, stradanja pripadnika mog naroda, što radim do današnjih dana.
3.2. Metode
U prikupljanju podataka o poginulim i nestalim Srbima, Veritas je koristio sve poznate metode, kao što su: informacije od porodice, informacije iz medija, izvještaji nevladinih, vladinih i međunarodnih organizacija, izvještaji vojnih jedinica međunarodnih mirovnih snaga, memoarska građa, sudski postupci, intervjui svjedoka, posjete mjestima egzekucija i ukopa žrtava, izvještaji sa ekshumacija i identifikacija, provjera spiskova nestalih sa popisima stanovništva/izbjeglica, objavljivanje spiskova i informacija o nestalima u medijima.
Veritasov referat „Obrada podataka o neidentifikovanim licima“, čiji sam koautor, prezentovao sam na Međunarodnoj konferenciji o nestalim u organizaciji ICRC održanoj od 19-22. februara 2003. godine u Ženevi. Referat je objavljen u Zborniku ICRC sa konferencije na engleskom, a objavljen je i u mojoj knjizi „Hronika prognanih Krajišnika“, izdanje iz 2005. godine.
Povezani tekstovi
