D.I.C. Veritas

Vesti, 28.05.2013., U Hagu ni pravde, ni prava

U Hagu je juče obeležena dvadeseta godišnjica rada Haškog tribunala, suda u kojem je do sada 82 ljudi osuđeno na 1.215 godina robije. Najviše presuda je izrečeno Srbima, njih 62 su po mišljenju međunarodnih sudija za najteža krivična dela ratnog zločina osuđeni na čak 974 godine zatvora i pet doživotnih zatvorskih kazni.

Pri tom, kako još nisu završeni prvostepeni procesi glavnooptuženima, prvom predsedniku RS Radovanu Karadžiću i komandantu Vojske RS Ratku Mladiću, a zatim i Vojislavu Šešelju, za očekivati je da će ovaj saldo preći “četvorocifrenu brojku”.

Haški tribunal je osnovan 25. maja 1993. godine Rezolucijom 827 Saveta bezbednosti UN, a jučerašnjoj svečanosti su prisustvovali holandski kralj Viljem-Aleksander i visoki zvaničnici Tribunala, na čelu sa predsednikom suda Teodorom Meronom i glavnim tužiocem Seržom Bramercom.

U dvodecenijskom mandatu Tribunal je optužio 161 lice, i to 110 Srba, 34 Hrvata, devet Bošnjaka, sedam Albanaca i jednog Makedonca.

Ukupno 12 Hrvata osuđeno je na 166 godina zatvora, pet Bošnjaka na ukupno 43,5 godina, dva Albanaca na 19 i jedan Makedonac na 12 godina zatvora. Za 12 optuženika – po šest Hrvata i Srba – u toku je suđenje pred prvostepenim većem ili čekaju prvostepenu presudu, a pravi rekorder je Vojislav Šešelj kome će u oktobru posle čak 10 godina procesa biti izrečena prvostepena presuda.

Tribunal je od svih optuženih Srba oslobodio samo trojicu i to bivšeg kapetana JNA Miroslava Radića, optuženog za zločine u Vukovaru, nekadašnjeg predsednika Srbije, Milana Milutinovića, optuženog za događaje na Kosmetu i bivšeg načelnika Vojske SRJ, Momčila Perišića, koga je tužilaštvo teretilo za dešavanja u Bosni.

Bivši predsednik Vojnog suda u Beogradu, Đorđe Trifunović kaže da je Tribunal u procesnom smislu zadovoljio formu, ali da su otpočetka sporni pravno-politički aspekti postojanja i presuda.

- I dalje je nejasan legitimitet tog suda, pošto ga je osnovao Savet bezbednosti, a ne Generalna skupština UN, ali i procesna pravila koja je određivao sam sud, što je dovelo do očigledne pravne nesigurnosti okrivljenih. Pravila su se bukvalno menjala od procesa do procesa, a to je nedopustivo za jednu ozbiljnu međunarodnu pravnu instituciju – ocenjuje Trifunović.

I dugogodišnji akter haških dešavanja, beogradski advokat Branislav Tapušković ima jasan, kritički odnos prema ovoj instituciji.
- Tribunal je za ovih 20 godina pokazao da je sprovodio pravo, ali bez pravde. Nažalost, brojni su primeri i dokazi za ovu ocenu, a posebno kada je reč o montiranim događajima iz sukoba na prostoru bivše SFR koji su legalizovani ne zahvaljujući iznetim dokazima, već isključivo političkoj volji moćnika – zaključuje Tapušković.

Hrvatska strepi od presude u predmetu protiv bivših funkcionera Herceg-Bosne: Agresori ili ne?

U predmetu “Prlić i drugi” u sredu, 29. maja, u Hagu će biti izrečena presuda u procesu u kojem se šestorica bivših zvaničnika Herceg-Bosne terete za zločine počinjene nad muslimanima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine.
U Hrvatskoj se presuda iščekuje sa zebnjom, a za Hrvatsku bi posebno neprijatno bilo da bude proglašena agresorom samo nešto više od mesec dana pre zvaničnog ulaska u EU.

Predsednik Koalicije udruženja izbeglica u Srbiji Miodrag Linta smatra da bi jedina pravedna presuda Haškog tribunala u slučaju funkcionera Herceg-Bosne bila da Hrvatska bude osuđena za agresiju na BiH, a oni za udruženi zločinački poduhvat.

Direktor Dokumentaciono-informativnog centra Veritas, Savo Štrbac ranije je rekao Srni da bi osuđujuća presuda mogla biti osnova za tužbu BiH protiv Hrvatske za agresiju i genocid, kao i šansa pojedincima da traže obeštećenja.

Štrbac je ocenio da bi presuda sa kvalifikacijom “udruženog zločinačkog poduhvata” išla na štetu hrvatske države i da se Hrvati te kvalifikacije s pravom pribojavaju i više nego u slučaju hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.
Poznati hrvatski advokat Anto Nobilo ranije je izneo uverenje da će Hrvatska u Hagu biti proglašena za agresora na BiH, dodajući da u presudi neće izričito pisati “agresija”, nego možda “međunarodni oružani sukob”.

Radića država zaboravila

Prvi Srbin koji je oslobođen u Haškom tribunalu, kapetan JNA, Miroslav Radić pet godina pošto je ponovo u Srbiji ne samo što nema stalni posao već i jedva preživljava od minimalne penzije.

- Od države nisam dobio apsolutno ništa. Od kada sam se vratio nikoga ne zanima ni kako sam ni da li sam živ. Već pet godina niko iz vrha vlasti za mene ne nalazi vremena, uz obrazloženje da rešavaju važnije stvari, a sve mi govori da će tako biti i sledećih pet godina. Šta reći kada ste vi prvi novinari koji ste me pozvali u poslednjih godinu dana – kaže ogorčeno Miroslav Radić, komentarišući dve decenije rada Tribunala.

Bodu oči

Nabrajajući sve nelogičnosti u radu Tribunala za ovih 20 godina, Đorđe Trifunović kaže da dve posebno “bodu oči”.

- Činjenica da od osnivanja nije napravljena jasna, institucionalna razlika između samog suda i tužilaštva predstavlja ozbiljan argument za njegovu kritiku. Pri tom, ovaj sud je pokazao da ga zanima isključivo selektivna pravda, pošto je imao mandat, a nije želeo da procesuira velike sile koje su počinile ratne zločine bombardovanjem SRJ 1999. godine.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.