Dana 2. travnja 2015. godine Vijeće za ratne zločine Županijskog suda iz Osijeka objavilo je odbijajuću Presudu br. K – rz – 2/2015, u kaznenom predmetu protiv okr. Miloša Markovića. Nakon što je ŽDO iz Osijeka izmijenilo činjenični i pravni opis djela iz kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH u kazneno djelo protiv Republike Hrvatske – oružana pobuna iz čl. 235.st.1. KZ RH, primjenom čl. 1. i 2. Zakona o općem oprostu, Vijeće je donijelo citiranu nepravomoćnu presudu.
Okr. Miloša Markovića uhićen je dana 1. rujna 2014. godine na graničnom prijelazu Sitnica, između Crne Gore i Bosne i Hercegovin. Do izručenja Republici Hrvatskoj bio je u ekstradicijskom zatvoru u Spužu (Crna Gora).
ŽDO iz Osijeka podiglo je optužnicu br. KT-136/94, od 3. travnja 2001. godine, protiv 58 okrivljenika, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120.st.1. OKZ RH. Okr. Miloša Marković na toj optužnici je bio 20-to optuženi. Optužen je da je u kolovozu 1991. godine sudjelovao u osnivanju tzv. Štaba TO u Kneževim Vinogradima, da je bio zamjenika zapovjednika TO, da je organizirao u Kneževim Vinogradima i oklnim mjestima uhićenja civila nesrspke narodnosti, njihova dovođenja u taj Štab, isptivanja i premlaćivanja, te odvođenje u zatvor milicije u SUP Beli Manastir. Da je sudjelovao u ispitivanjima i premlaćivanjima u SUP-u. Da je dana 27. kolovoza 1991. godine na putu za Podunavlje, zajedno s više naoružanih pripadnika TO, uhitio Hugu Marinovića, oduzeli mu lovačku pušku i motocikl, odveli u zatvor SUP-a u Belom Manastiru. Da je dana 25. kolovoza 1991. godine u Mecama, zajedno sa okr. Radoslavom Prokićem i više pripadnika TO, uhitio i odveo u zatvor Željka Hodaka. Da je dana 26. kolvoza 1991. godine u Batini, zajedno sa okr. Radoslavom Prokićem i više pripadnika TO, uhitio i iodveo u zatvor Ivana Zelembera. Da je dana 23. kolovoza 1991. godine tukao uhićenike s odašiljača HRT “Belje”, koji su dovedeni u Štab TO u Kneževe VInograde, a među njima i Stjepana Jagetića. Da je dolazio u zgradu SUP Beli Manastir, tukao zarobljenike. Da je tukao uhićenike u Stanici milicije u Kneževim Vinogradima: Josipa Vidu i Matu Filipovića.
Na raspravi održanoj dana 2. travnja 2015. godine ispitano je pet svjedoka, dva optužbe i tri obrane. No, svjedoci nisu vidjeli tko je uhitio Ivana Zelembera, niti su vidjeli na tom mjestu okr. Miloša Markovića. Svjedoci koji su bili uhićeni, odvedeni i tučeni u zatvoru u SUP-u u Belom Manastiru, tamo nisu vidjeli okr. Miloša Markovića. Niti jedan svjedok nije naveo da bi vidio okr. Miloša Markovića da bi bio nazočan uhićenjima ili zlostavljanjima zatvorenika u podrumskim prostorijama u SUP-u u Belom Manastiru u kritično vrijeme.
Okr. Miloš Marković iznoseći obranu rekao da nije počinio kazeno djelo koje mu se stavlja na teret. Prije rata je bio vozač. Krajem kolovoza ili početkom 1991. godine uhitili su ga Zoran Dabić, Milić i Branko Hrnjak. Milić mu je ispalio jedan metak pod noge. Razlog uhićenju je bio optužba da je pomagao Hrvatima, pribavljajući im propusnice za napuštanje Baranje. Bio je uhićen dva dana, tučen. Nakon toga po njega su došli pripadnici JNA, također ga ispitivali, zadržali ga dva dana i potom pustili. Nakon mobilizacije vozio je interventni vod, ali nije sudjelovao u uhićenjima, zlostavljanjima. U prostorije zatvora u SUP-u u Belom Manastiru nije ulazio.
Prije završetka dokaznog postupka Zamjenik ŽDO iz Osijeka, s obzirom na izvedene dokaze, izmijenio je činjenični i pravni opis optužbe, tako da je okr. Milošu Markoviću stavljeno na teret počinjenje kazneog djela protiv Republike Hrvatske – oružana pobuna iz čl. 235. st.1. KZ RH.
Nakon toga okr. Miloš Marković se rekao da je razumio što mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret, da se ne smatra krivim i da ostaje kod iznesene obrane.
U završnom govoru Zamjenik ŽDO iz Osijeka je rekao da tijekom dokaznog postupka nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio kazneo djelo ratnog zločina protiv civila. No, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je sudjelovao u vojnim aktivnostima TO Kneževi Vinogradi, u uhićenjima stanovnika nesrpske narodnosti, čak i fizičkom zlostavljanju. No nije utvrđeno “da bi te radnje bile takvog intenziteta i da bi njima bilo ostvareno biće kazneog djela ratnog zločina protiv civlnog stnovništava iz čl.120.st.1. OKZ RH”. Utvrđeno je da je svojim radnjama ostvario bitna obilježja kazneog djela oružane pobune. Stoga je prdložio da se prema okrivljeniku primjeni Zakon o općem oprostu, te se suglsno tome donese odgovarjuća presuda.
U završnom govoru Branitelj okr. Miloša Markovića je rekao da smatra da njegov branjenik nije počinio niti kazneo djelo oružane pobune. Podredno “ako Sud smatra da su ostvarena obilježja navedenog kaznenog djela predlažem da Sud donese presudu kojom se optužba odbija protiv mog branjenika i da se isti pusti odmah na slobodu”. Okr. Miloša Marković je prihvatio završni govor svoga branitelja.
Nakon vijećanja Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Osijeku donijelo je presudu kojom se odbija optužba. Predsjednik Vijeća je ukratko usmeno obrazložio da je Vijeće utvrdilo da je okr. Miloš Marković počinio kazneno djelo oružane pobune, na koju se primjenjuju odredbe Zakona o općem oprostu. Stoga je Vijeće donijelo odbijajuću presudu. Vijeće je naložilo da se okrivljenika odmah pustiti iz istražnog zatvora.
Povezani tekstovi
