1991.
Bunčić Branko sin Steve, 1954; Danojević Dmitar-Mijo sin Ilije, 1937; Gojković Gojko sin Gojka, 1937; Gojković Dimitrije-Mijo sin Nikole, 1928; Gojković Nikola sin Dimitrija, 1927; Gojković Filip sin Petra, 1933; Krajnović Nikola sin Teodora, 1927; Matković Bogdan sin Steve, 1934; Popović Dušan sin Sime, 1935; Popović Jovo sin Sime, 1922; Popović Milan sin Petra, 1929; Popović Petar sin Nikole, 1944; Popović Željko sin Pere; Popović Jovo sin Teje, 1934. svi civili iz sela Kip kod Daruvara, pohapšeni su od strane ZNG RH i odvedeni u Marino selo, gdje su poubijani.
* Vijeće republika i pokrajina Skupštine Jugoslavije, uskratilo je povjerenje predsjedniku SIV-a Anti Markoviću i saveznom sekretaru za inostrane poslove Budimiru Lončaru. To je uslijedilo nakon tročasovne rasprave o stanju u zemlji i aktivnostima Predsjedništva SFRJ na prevazilaženju državno političke krize, o čemu je ekspoze na sjednici Skupštine Jugoslavije podnio potpredsjednik državnog Predsjedništva dr Branko Kostić. Vijeće je zatražilo od Predsjedništva SFRJ da predloži novog mandatara.
* Ministar spoljnih poslova Njemačke, Hans Ditrih Genšer, izrazio je svoje uvjeravanje na sastanku sa formalnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ Stjepanom Mesićem da će njegova zemlja u skorije vrijeme priznati Hrvatsku.
1994.
* Komandant UNPROFOR-a, general Bertran de Laprel izjavio je da mirovne snage UN-a nemaju dokaze o prelasku srpskih snaga iz Krajine na području BiH i njihovom učešću u borbama oko Bihaća. Sličnu izjavu je u Kninu dao potparol UNPROFOR-a, za sektor Jug Alan Roberts, rekavši da vojni posmtarči nemaju podatke da se snage krajiških Srba „nalaze unutar bihaćkog džepa“, niti da su artiljerijom gađale zaštićenu zonu Bihać. Međutim, on je dodao da je oko 3.000 vojnika lojalnih Fikretu Abdiću krenulo ka Velikoj Kladuši i da je „napad Abdićevih snaga neizbježan u skorijoj budućnosti“, On je takođe, demantovao izvještaje iz Zagreba da su pre dva dana avioni iz Krajine bombardovali Bihać u dva navrata, dodavši da su posmatrači UNPROFOR-a, potvrdili letove dva neidentifikovana aviona iznad Bihaća, ali da sigurno nisu poletjeli sa aerodroma Udbina.
* Nakon dvanaestočasovnih razgovora na zagrebačkom aerodromu Pleso završava se treća runda pregovora između delegacije RSK, koju je predvodio Borislav Mikelić, predsjednik Vlade RSK, i hrvatske delegacije na čelu s Hrvojem Šarinićem, šefom Ureda predsjadnika Republike. Šarinić je poslije sastanka izjavio da su se delegacije „približile u nekim pitanjima, ali da su suštinske razlike ostale“, jer je po njemu, glavni problem što je krajiška delegacija insistirala na odvajanju privrednih pitanja od političkih. „Došli smo u fazu kada je to odvajanje nemoguće. Niti bismo mogli, niti bismo učinili ustupke koji se tiču našeg osnovnog cilja integracije okupiranih područja u naš ustavni poredak“, rekao je Šarinić.
* Na prvoj konferenciji u Zagrebu novoosnovane stranke. Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASH), predsjednik ove stranke Miko Tripalo je, povodom incijative predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana da se Hrvatska uključi u međunarodnu proslavu pobjede nad fašizmom, rekao: „Jedno je što piše u Tuđmanovom pismu, a sasvim drugo se dešava u praksi – ruše se antifašistički spomenici i pokušava rehabilitacija NDH i ustaškog pokreta“.
1995.
* Vlada SRJ prihvatila je Šesti izvještaj o izvršenim ratnim zločinima na području predhodne Jugoslavije, koji će biti dostavljeni UN. U njemu je prikazano 178 slučajeva kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Od toga 40 se odnosi na namjerno ubijanje civila, 20 na nehumano ubijanje uhapšenih i ratnih zarobljenika.
*Američki ambasador u Hrvatskoj, Piter Galbrajt, upozorio je Hrvatsku da je obavezna da sarađuje sa Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Hagu. Povodom odluke predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana o namještanju i imenovanju generala Tihomira Blaškića (protiv koga je Haški sud podigao optužnicu) za šefa Glavnog inspektorata hrvatske vojske, Galbrajt je rekao: „Jedino mesto gde bi on (Blaškić) mogao biti premešten i imenovan je zatvor Međunarodnog tribunala za ratne zločine u Hagu“.
Veritas.info
Povezani tekstovi
