Iz intervjua Milana Levara objavljenog u “Novom listu”, 08. i 09.oktobra 1997. godine.
MILAN LEVAR je rođen 1954. godine u Gospiću, 1991. bio je komandir diverzantsko-izviđačke jedinice HV u Gospiću.
“… Znate, moram vam nešto reći: jednom se dogodilo masovno ubojstvo Hrvata, noću u prvoj polovici listopada ‘91 godine. No, ne na crti razdvajanja, već u dubini na teritoriju koji smo mi kontrolirali. Po kazivanjima ljudi, četnici tamo nisu mogli doći i ubiti te Hrvate, kojih je bilo sedmoro. Nakon toga – zaključite sada sami – uslijedio je pokolj nad Srbima. Istraga o tome zločinu naprasno je prekinuta…
Uglavnom, odmazda je uslijedila, i to velika, stradali su nedužni civili u Gospiću. U tim hrvatskim eskadronima smrti nisu bili samo volonteri, reći ću samo da su ljudi ovdje mijenjali imena, ubijali sebe, da bi se zaštitili i nekima dokazali. Onda možete pretpostaviti i to da su se morali dokazivati ubojstvima nedužnih i bespomoćnih civila. Reći ću vam da su ovdje ginuli i Hrvati, ali ne svaki put kako se misli, od srpskih granata. Sve zlo što su Gospićani radili, radili su pod pritiskom, pod silom. Sve zlo u Gospiću je došlo sa strane, ni Norac ni Orešković nisu odavde, iz Gospića…
Osim Srba, potpuno je jasno da su ubijani i Hrvati. Znate li imena ubojica i žrtava, je li Vam poznato na koji su način ubijani?
- Sve se jako dobro zna. Imena i prezimena apsolutno su poznata. Osobno znam gotovo sve pojedinosti o ubojstvima svih civila, ne samo Srba, već i naših ljudi Hrvata. Ja sve znam, doslovno sve. Kad god hoću, mogu s tim izaći u javnost.
Pa što to onda ne učinite, zbog straha, možda?
- Ma kakvi, stvar je u tome da ne vidim javnog odvjetnika koji bi bio spreman to procesuirati.
Da takav postoji, odmah bih krenuo sa svjedocima. Obzirom da nemam povjerenja u pravnu državu, zasad to ne mogu učiniti. Notorna je činjenica da pravna država već punih sedam godina spava…
Jeste li možda i sami bili svjedokom kakvog ubojstva, ili samo pričate na temelju tuđih kazivanja?
- Bio sam svjedok, na moje oči udavljen je jedan čovjek.
Gdje se to dogodilo, tko je ubojica?
- To se dogodilo u prostorijama Tihomira Oreškovića. To nije bilo jedino ubojstvo kojemu sam prisustvovao. Takvim postupcima, ubijanjima ljudi u prisustvu svjedoka, Orešković je za sebe vezao i one ljude koji ispočetka nisu bili za njega. Sada moraju šutjeti jer se boje.
Koga ste još upoznali sa svojim saznanjima o strašnim likvidacijama?
- Ne znam koga sve nisam. Hrvatski generali, primjerice, isto sve znaju. Hrvatske državne službe također sve znaju.
Jesu li štogod poduzeli?
- Ništa, sve zajedno su ignorirali…
Je li Vam poznato gdje su pokopani ubijeni civili?
- Ima više grobnica. Neke su zakopavali buldožerima, neke su pak bacali u septičke jame. Među tim vrlim Hrvatima, kako se to oni vole nazivati, bilo je i nekih koji su došli iz Haitija. Recimo tu imamo i Zombije: danas slikate grobnicu u kojoj su zakopali ljude, a sutra te grobnice više nema, jednostavno su ljudi nestali…
Zanimljiv je slušaj ubojstva Srbina Nikole Ivaniševica, kojeg je, prema riječima svjedoka, priveo, a potom i ubio jedan visoki djelatnik Vojne policije iz Rijeke. Koliko o tom slučaju?
… Da stvar bude još gora, taj je čovjek, premda Srbin, nosio uniformu hrvatskog policajca, u njoj je i uhićen ispred bolnice u Gospiću, a najvjerovatnije je, nažalost, i ubijen. Kada su ga uhvatili, Ivanišević je preko nekih svojih kolega uspio poručiti svom zapovjedniku Ivanu Dasoviću da je on uhićen od strane hrvatske vojne polcije, pa neka intervenira za njega..
Je li Dasović to učinio?
- Nije, odbio je to, i njemu je poznata sudbina Nikole Ivaniševića, kao i Željku Bolfu, tadašnjem načelniku policijske postaje u Gospiću…”
Milan Levar je poginuo 28.08.2000. godine u svojoj mehaničarskoj radnji u svojoj kući od postavljene eksplozivne naprave. Za ubicama se još traga.
Povezani tekstovi
