Navršile su se 32 godine od ubistva četvoročlane porodice Olujić u Cerni kod Županje, što je jedna od najmonstruonizijih likvidacija kompletnih porodica u Hrvatskoj izvršenih zbog etničke pripadnosti, saopšteno je iz Informaciono-dokumentacionog centra “Veritas”.
Iz “Veritasa” podsjećaju da su pripadnici izviđačko-diverzantske satnije takozvanih Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) u noći između 17. i 18. februara 1992. godine ubili su u porodičnoj kući u Cerni Radomira Olujića (38), njegovu suprugu Anicu (37) i maloljetnu djecu Milenu (16) i Marka (13).
“Komandant čete Tomislav Madi izdao je naredbu pripadnicima čete Mariu Juriću, Zoranu Poštiću, Davoru Laziću i nepoznatoj osobi pod nadimkom `Bosanac` da odu u Cernu i ubiju `četnike`, iako je znao da je riječ o civilima”, navode iz “Veritasa”.
Madi je naredio da miniraju kuću i podijelio im puške, pištolje, mine, štapin, detonatorske kapisle i dva prigušivača, a Miji Starčeviću je naredio da pripadnike čete odveze u Cernu i pokaže im kuću u kojoj žive Olujići.
Jurić, Poštić, Lazić i osoba sa nadimkom “Bosanac” ubili su iz vatrenog oružja članove porodice Olujić – deset projektila je pogodilo Radomira, šest Anicu, a po jedanaest djecu Milenu i Marka.
Poslije hladnokrvne likvidacije, kuća porodice Olujić je opljačkana, a potom su pokušali i da je miniraju, ali zbog nestručnog rukovanja do eksplozije nije došlo.
Ubice su se sa ukradenim stvarima vratili do Komletinaca, gdje su stvari i novac iz Olujićeve kuće predali Madiju.
Županijsko državno tužilaštvo u Vukovaru je 29. decembra 2006. godine podiglo optužnicu protiv pripadnika HOS-a zbog krivičnog djela ratni zločin nad civilima.
Županijski sud u Vukovaru ih je 15. februara 2008. godine nepravosnažno osudio na ukupno 57 godina zatvora – Madija na 20, Jurića na 12, Poštića na osam, Lazića na sedam i Starčevića na 10 godina, ali je Vrhovni sud Hrvatske godinu dana kasnije smanjio kazne – Madiju na 15, Poštiću na sedam, a Starčeviću na osam godina zatvora, dok su Juriću i Laziću potvrđene kazne.
Ubistvo porodice Olujić u kojoj je muž bio Srbin, a supruga Hrvatica, jedna je od najmonstruoznijih likvidacija porodica u ratu u Hrvatskoj.
Na području Hrvatske ubijena je i četvoročlana porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991. godine, tročlana porodica Zec u Zagrebu u decembru 1991. godine, četvoročlana porodice Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992. godine, četvoročlana porodica Radosavljević u Daruvaru u februaru 1992. godine.
Osim Radosavljevića, u kojoj su oba supružnika bili Srbi, u drugim porodicama supružnici su bili srpske i hrvatske nacionalnosti.