BEOGRAD- Predsjednik dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac rekao je da su prema podacima te organizacije u vojno-policijskoj akciji “Oluja” koja je počela 4. avgusta 1995. godine 1.893 osobe poginule ili nestale, a da je među njima više od 65 odsto civila i 29 odsto žena.
- Ti brojevi su veoma upečatljivi kada su u pitanju civili i žene, a u prosjeku i kod Hrvata i Srba u ratovima devedesetih. Kada je u pitanju bivša Hrvatska i bivša Republika Srpska Krajina oko 38 odsto civila je u ukupnom broju žrtava i oko 14 odsto žena. Kada je u pitanju operacija „Oluja“ učešće nastradalih žena u ukupnom broju žrtava je veći, kao i udio civila – rekao je Štrbac za Tanjug.
On je istakao da je tačno jedna trećina, odnosno 631 slučaj neriješen, i da se te osobe vode kao nestale, a da je među njima i veći procenat civila – čak 75 odsto i 51 odsto žena.
- To su najkritičnije kategorije kada su u pitanju ratni zločini, jer je po Ženevskoj konvenciji ubistvo civila, žena, djece kao i zarobljenih vojnika koji su prestali da pružaju otpor ratni zločin – naveo je Štrbac.
Dodao je da je pored velikog broja žrtava tokom “Oluje” kompletno devastirana teritorija Banije, Korduna, Like i Severne Dalmacije.
- Prvo je opljčkana, pa popaljena i minirana. Međunarodne organizacije su do kraja te 1995. godine izašle sa popisom od oko 22.000 uništenih objekata. Ali nije to, to. Mnogo je više od toga – naveo je Štrbac.
Rekao je da je na osnovu podataka koje je prikupio “Veritas” tokom “Oluje” protjerano više od 220.000 ljudi i ocijenio da “tihi egzodus” traje i dan danas.
- Ono što je ostalo i što se u međuvremenu vratilo odlazi. Mi smo imali malo jači povratak od 2000-2003, a onda je zastao. A od kad je ušla Hrvatska u EU na jednog srpskog povratnika pet ili šest je napustilo Hrvatsku – naglasio je Štrbac.
Podsjetio je da je 1991. godine na tada sprovedenom popisu stanovništa u Hrvatskoj živjelo oko 582.000 Srba i da su činili 12,2 procenta u ukupnoj populaciji Hrvatske, a da je bilo i oko 106.000 onih koji su se izjasnili kao Jugosloveni, a da je među njima bio najveći broj Srba.
- U Hrvatskoj je bilo više od 700 hiljada Srba, a sad na popisu – podaci su objavljeni na jesen prošle godine, broj Srba je sveden na 3,2 procenta u ukupnom udelu populacije – oko 126.000, a Jugosloveni su nestali, a ako se neko i popiše to je na nivou statističke greške -, zaključio je Štrbac.
Petrovačka cesta
Savo Štrbac izjavio je da je strašno frustrirajuće to što pred sudom u Beogradu još nije počelo suđenje četvorici hrvatskih pilota za bombardovanje kolone srpskih izbjeglica na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti, tokom Pogroma “Oluja” u avgustu 1995.
Naveo je da će ovih dana da ide na Petrovačku cestu gdje će ponovo doći porodice ubijenih i oni koji su ranjeni tamo, te upitao šta da im kaže?
- Šta im reći? Mogao sam im do sada govoriti da Hrvati nikada neće svoje da sude, mogao sam naći i opravdanje da neće ni ovi iz Sarajeva jer Hrvati neće da im dostave imena pilota. A kako sada da im objasnim zašto Beograd ne sudi? To im ne mogu objasniti, šta god da im kažem nelogično je i neprihvatljivo – rekao je Štrbac Srni.
On je zapitao kao da kaže ljudima da sudovi u Srbiji imaju nadležnost i zakon da mogu da sude za područje cijele bišve Jugoslavije, a zapeli su na prvoj optužnici za zločine u “Oluji”.
- Kako se onda može očekuvati od međunarodnog suda, od sudova u Sarajevu i Zagrebu da nešto rade po ovom pitanju kada mi sami to nećemo ili pravimo se blesavi? – upitao je Štrbac.
On je podsjetio da “Veritas” pred svaku godišnjicu “Oluje” i Petrovačke ceste pita Tužilaštvo BiH da li su ustupili Hrvatskoj svoj istražni materijal, te da su im nedavno rekli da nisu.
- Svake godine ponavljaju da je predmet u istražnoj fazi i da im je to prioritet. Nama je javljeno iz tog tužilaštva da je istraga gotova i da treba podići optužnicu, da samo čekaju iz Zagreba odgovor na njihovu zamolnicu sa imenima pilota koji su pilotirali. Ali, Hrvati im nikad to nisu dostavili niti će im dostaviti – rekao je Štrbac.
Prema njegovim riječima, da je u Sarajevu bilo volje moglo se podići protiv onih po komandnoj odgovornosti, kao što se to radi u svim drugim predmetima manje ili više pred domaćim sudovima.
Što se tiče tog procesa u Srbiji, Štrbac podsjeća da je prošle godine potvrđena optužnica koju je podiglo Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu protiv četiri hrvatska oficira-pilota po komandnoj odgovornosti.
- Možda su oni upravljali tim MIG-ovima koji su tukli kolone i na Petrovačkoj cesti i na Prijedorskoj cesti, jer su oni osposobljeni piloti za MIG-ove. Dvojica su bila komandanti baza gdje su se bazirali ti hrvatski avioni, a dvojica komandanti eksadrila. Bez njihovog znanja se avioni nisu mogli podići -, naveo je on.
Štrbac podsjeća da je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine predložilo da se suđenje sprovede u odsustvu, ali da još ni Vanpretresno, ni Pretresno vijeće nije odlučilo o tom zahtjevu, iako imaju mogućnosti.
On je dodao da se ročišta odgađaju jer sudska vijeća u Beogradu čekaju i dalje da hrvatsko Ministarstvo pravosuđa odgovori na njihovu zamolnicu da li je optuženim hrvatskim pilotima uručilo ili pokušalo da uruči njihov poziv za suđenje, iako je je ovo hrvatsko ministarstvo još prošle godine objavilo na svom sajtu da ne priznaje beogradske optužnice.
Štrbac ističe da je to nepotreban i nemoguć dokaz, što sudije u Beogradu neće da shvate.
- Nemoguće zbog toga što se hrvatsko Ministarstvo pravde, čim su dobili prošle godine u septembru tu zamolnicu, oglasilo i reklo da ne priznaju beogradsku optužnicu za Petrovačku i Prijedorsku cestu i da neće postupati po toj zamolnici -, rekao je on.
Srpske sudije, bez obzira što imaju uvid u taj stav hrvatskog ministarstva, uporno, kaže Štrbac, traže da im se dostavi dokaz da su u Zagrebu uručili optuženim pilotima pozive ili da su pokušali uručiti, bez obzira na to što su iz Hrvatske poručili da neće po tome ništa raditi.
- To je nemoguć i nepotreban dokaz, ionako je istraga sprovedena bez njihovog učešća, nisu ih pozivali u istrazi, jer Hrvatska neće da sarađuje kada je u pitanju procesuiranje pripadnika njihove vojske. Ali, insistiranje na tome dovodi do raznoraznih sumnji da ovdje sve nije u redu – rekao je Štrbac.
Naglasio je da je beogradsko Tužilaštvo za ratne zločine uradilo svoj posao, podiglo optužnicu koja je potvrđena, ali ni Vanpretresno, ni Pretresno vijeće nije odlučilo o zahtjevu tužilaštva da im se sudi i odsustvu, iako su za to, prema mišljenju Štrpca, nadležni.
Štrbac podsjeća da je Apelacioni sud, koji inače odlučuje o žalbi, već u sličnim predmetima izrazio stav da su ispunjeni uslovi da se sudi u odsustvu.
- Ja tu vidim neke zakulisne namjere i ovih u Pretresnom i Vanpretresnom vijeću, zašto nisu odlučili kako zakon nalaže nekom odlukom protiv koje se ima prava žalbe. Šta se tu krije? Prebacuju jedni drugima, kao ping-pong igra? – rekao je Štrbac.
Posebno odeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu je 8. juna prošle godine potvrdilo prvu optužnicu koju je srpsko Tužilaštvo za ratne zločine podiglo protiv četvorice oficira Hrvatskog ratnog vazduhoplovstva za zločine počinjene u vojno-policiskoj akciji “Oluja”, dogovorenoj na sastanku vojnog i političkog rukovodstva Hrvatske na Brionima 31. jula 1995. godine.
Optužnica je podignuta protiv Vladimira Mikca iz Ptuja, Zdenka Radulja iz Osijeka, Željka Jelenića iz Pule i Danijela Borovića iz Varaždina, pripadnika hrvatskog ratnog vazduhoplovstva, zbog opravdane sumnje da su izvršili krivično djelo ratni zločini protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu.
Suđenje četvorici hrvatskih pilota, optuženima za raketiranje izbjegličke kolone tokom vojne akcije “Oluja” 1995. godine, odgođeno je u decembru 2022. godine uz obrazloženje suda u Beogradu da nije imao elemenata za odluku da im se sudi u odsustvu.
Predsjedavajući sudskim vijećem Vladimir Duruz nije zakazao novo ročište, nego je suđenje odgodio do daljeg dok se ne utvrdi vjerodostojnost odluke hrvatskog Ministarstva pravosuđa da neće postupati po molbi Srbije u tom predmetu.
Povezani tekstovi
