ŠIBENSKI Općinski sud u tri godine nije uspio riješiti tužbu kojom Republika Hrvatska traži milijun kuna od Ivice Petrića, pravomoćno osuđenog za ratni zločin u Zrmanji. Ne da sud nije riješio ovaj slučaj, gotovo pune tri godine je bilo potrebno samo da se zakaže prva rasprava… U situaciji kad država grca u besparici, ovakva nezainteresiranost suda prelazi granicu dobrog ukusa.
Šteta iz krajnje nepažnje
Ivica Petrić je osuđen na šest godina zatvora zbog ubojstva 84-godišnjeg Đurada Čanka, koje se dogodilo tri dana nakon Oluje tijekom čišćenja terena pripadnika 15. domobranske pukovnije.
Država je 2008. godine obitelji stradalog Đurada isplatila 1.135.016 kuna pa je sredinom 2009. godine podnijeta regresna tužba. MORH traži od Petrića da naknadi štetu po Zakonu o obveznim odnosima, ali i o Zakonu o službi u oružanim snagama, koji propisuje da RH ima pravo od pripadnika Oružanih snaga tražiti povrat iznosa isplaćenog trećim osobama za štetu koju je pripadnik Oružanih snaga počinio u službi i u svezi sa obavljanjem službe namjerno ili iz krajnje nepažnje.
Što bi u predmetu od milijun kuna koji tri godine skuplja prašinu moglo biti interesantno?
Pokušali smo na šibenskom sudu doznati što je s predmetom koji je utužen u lipnju 2009. godine. Nije išlo lako. Sutkinja Melina Gulin Pavlaković, inače, glasnogovornica, prvo nam je preko tajništva kratko poručila da se u dosadašnjem tijeku postupka tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te da je rasprava sazvana za 18. travnja. Naknadno smo trebali doznati da je to prva rasprava.
“Ne znam što vam je tu toliko interesantno, taj predmet nije po ničemu osobit. Provele su se neke radnje i zakazala rasprava. Nisam mogla brže jer sam preopterećena. Imam 500 spisa u radu”, kazala nam je naposljetku sutkinja.
Efikasan rad: U tri godine sud primio odgovor na tužbu i požurnicu Državnog odvjetništva
Predsjednik suda Ljudevit Zoričić ne vidi također ništa sporno u nepostupanju sutkinje Gulin Pavlaković. Naveo je koje su se radnje poduzimale u spisu koji je zaprimljen 15. lipnja 2009. godine. Mjesec dana je trebalo da se tužba pošalje Petriću na odgovor. On je bio brz. Uoči Dana pobjede odgovorio je na tužbu. Onda se ništa nije događalo godinu dana. Koncem rujna 2010. godine tužitelj u spis dostavlja nove dokaze. I onda opet ništa sve do 15. lipnja 2011. godine, kada Državno odvjetništvo šalje požurnicu zbog nepostupanja suda. Nakon požurnice, sutkinji je trebalo devet mjeseci da sazove raspravu.
Ni hitan, ni složen…
Predsjednik suda kaže da predmet nije ni hitan ni složen, no onda se postavlja pitanje zašto dosad nije riješen, već je odložen da skuplja prašinu. “Istina je da se prvo ročište zakazuje nakon skoro tri godine od zaprimanja tužbe, na što je utjecala činjenica preopterećenosti sutkinje brojem predmeta. Suci ovog suda imaju do 450 neriješenih predmeta. Sada kada je predmet uzet u rad za očekivati je da će odluka po redovnom toku stvari biti donesena unutar prihvatljivog, razumnog roka”, izvijestio je Index predsjednik Zoričić.
Kako znamo da je razuman rok tri godine, evidentno je da predsjednik Zoričić očekuje da će sutkinja Gulin Pavlaković donijeti presudu za tri mjeseca. Da situacija bude paradoksalnija, nakon isteka tri godine, Petrić kao tuženik ima pravo tužiti državu što nije omogućila suđenje u razumnom roku, i još se naplatiti.
Petrić: Sud oteže iz političkih razloga
Čuli smo se i s njim. On smatra da se namjerno oteže s postupanjem iz političkih razloga kako ne bi talasao i kazao istinu o ratnim događanjima. Bio je sumnjiv i za ratni zločin u Varivodama, ali je protiv njega obustavljen postupak.
Zločin u Zrmanji nikada nije priznao. Tvrdio je da starog Đurada samo ranio tijekom ispitivanja o neprijateljskim formacijama. Starac je bio je u uniformi, a Petrić nije razmišljao da pred sobom ima nemoćnog starca. Tako se branio na suđenju.
Odgovor na tužbu: Bio sam nesposoban za vojsku
Interesantno je da Petrić u svom odgovoru na tužbu tvrdi kako je neosnovana jer je u Jugoslaviji bio oslobođen služenja vojnog roka pa kao takav nije ni mogao biti mobiliziran. U HV se inače prijavio kao dragovoljac, tada nije bilo bitno što nije služio JNA. Petrić kaže da je mobiliziran šest puta, a nije smio biti te da ne postoje nikakvi dokumenti o kretanju 15. domobranske pukovnije na području Zrmanje.
“Tuženik nije vojno sposobna osoba i oslobođena je te obveze pa je osnova ugovora ništavna ako je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva. Vojno nesposobne osobe čak ni u slučaju neposredne opasnosti za zemlju ne smiju biti mobilizirane”, naveo je Petrić u odgovoru na tužbu.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će sud riješiti ovu pravnu dilemu. Petrić će imati prilično problema dokazati da je njegov usmeni dogovor o angažmanu bio protuzakonit, jer danas ima status ratnog vojnog invalida od 30 posto zbog PTSP-a i prima mirovinu. Ako je angažman bio protuzakonit, zašto onda prima mirovinu?
Povezani tekstovi
