D.I.C. Veritas

Index.hr, 13.03.2014.,KRAJINSKI Srbi nestali su u Oluji čime se ostvario genocidni plan Franje Tuđmana da ukloni `rak` iz Hrvatske

“KRAJINSKI Srbi nestali su u Oluji čime se ostvario genocidni plan Franje Tuđmana da ukloni `rak` iz Hrvatske”, ustvrdili su u četvrtak u Den Haagu srbijanski zastupnici i prvog hrvatskog predsjednika optužili da je htio osnovati etnički čistu Veliku Hrvatsku.

Srbija je na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) nastavila iznositi protutužbu protiv Hrvatske za genocid u Oluji u kolovozu 1995. kada je, tvrdi srbijanska strana, ubijeno 1.719, a protjerano 250.000 lokalnih Srba.

“Krajinski Srbi kao posebna skupina više ne postoje. Preživjeli su izmiješani s drugim Srbima, a njihova karakteristična kultura je izgubljena”, rekao je srbijanski zastupnik Saša Obradović sažimajući rezultate akcije koju Hrvatska smatra legitimnom operacijom oslobađanja dotad okupiranih područja.

Šef srbijanskog pravnog tima pozvao se na Tuđmanove izjave prije i nakon Oluje koje, po njemu, odražavaju mržnju hrvatskog vodstva prema Srbima i genocidnu namjeru da ih se uništi. “Nema povratka u prošlost da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće i onemogućavao da Hrvati budu svoji na svome”, citirao je Obradović dio Tuđmanova govora 26. kolovoza 1995. u oslobođenom Kninu, uporištu pobunjenih Srba.

Tuđman bio “sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka”

Tuđman je smatrao Srbe prijetnjom Hrvatskoj, nije želio njihov povratak nakon Oluje i vjerovao je u ideju velike Hrvatske, tvrdi Obradović pozivajući se na izjavu bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha. Budući da je to bila Tuđmanova politika, bila je to i hrvatska politika, istaknuo je Galbraith prema izjavi koja je dio dokaznog materijala.

Srbijanski odvjetnici tvrde da su hrvatski Srbi uoči Oluje smatrani “manje vrijednim građanima, da su kolektivno krivi za zločine nad Hrvatima i da ih treba kazniti”. To su sudskom vijeću nastojali dokazati Tuđmanovom izjavom da je “sretan što mu žena nije Srpkinja ili Židovka”, riječima hrvatskog političara Šime Đodana o srpskim “šiljatim glavama” i “vjerojatno manjim mozgovima” i kazališnog redatelja Krešimira Dolenčića da su Srbi životinje s istoka s primitivnom kulturom.

Zločini nad Srbima 1991. i akcije koje su prethodile Oluji – Maslenica, Medački džep i Bljesak odražavaju eskalirajuću kriminalnu namjeru koja je vrhunac dosegnula u Oluji, tvrdi se u srbijanskoj protutužbi. Krunskim dokazom genocidne namjere Obradović smatra sastanak na Brijunima 31. srpnja 1995. kada je Tuđman visokim vojnim časnicima rekao da u Oluji Srbima treba nanijeti takve udarce da praktički nestanu. “On nije govorio samo o vojnim snagama, nego i o civilima i o vojsci. Tretman je bio isti, i jedni i drugi morali su otići i nestati. Njegov jezik je jasan i nedvosmislen”, ustvrdio je Obradović na suđenju u Palači mira.

“Oluja je bila planirana i izvedena s ciljem uništenja krajinskih Srba”

Tuđmanu je na to, nastavio je Obradović, general Ante Gotovina odgovorio da su hrvatske strane u tom trenutku kontrolirale Knin i da će ga, ako dobiju takvu naredbu, uništiti u nekoliko sati. “Moguć je samo jedan jedini zaključak: Oluja je bila planirana i izvedena s ciljem uništenja krajinskih Srba”, istaknuo je srbijanski zastupnik. “Razumijevanje između vrhovnog zapovjednika i njegovog podređenog je potpuno”, zaključio je.

Dodatno potkrjepljujući genocidnu namjeru, Obradović je citirao dijelove iz Tuđmanove knjige “Bespuća povijesne zbiljnosti” da genocid može imati pozitivne posljedice poput etničke homogenizacije, utvrđivanja granica država i sprječavanje budućih sukoba. “Normalna osoba ne može vjerovati u ono što je napisano u knjizi”, kaže Obradović.

Sudskom vijeću je predočio izjave svjedoka, lokalnih Srba i osoblja UN-a, o sustavnim ubojstvima civila tijekom i nakon Oluje, napadima na izbjegličke kolone, mučenjima zarobljenika u zatvorima u Splitu, Zadru i Sisku te uništavanju i paljenju kuća koje je trajalo i mjesec dana nakon završetka Oluje.

“Formiranje izbjegličkih kolona bio je kaotični bijeg srpskog stanovništva krajine” 

Odbacujući hrvatska tumačenja da su civili iz tzv. krajine bili planirano evakuirani, Obradović je ustvrdio da nisu imali izbora nego pobjeći pred hrvatskom vojskom, ostavljajući sve za sobom. “Formiranje izbjegličkih kolona bio je kaotični bijeg srpskog stanovništva krajine”, rekao je Obradović, a snimke njihova očajničkog bijega “postale su simbol etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj”.

Upozorio je da ni pred hrvatskim sudovima, niti na Međunarodnom kaznenom sudu za Jugoslaviju (ICTY) nitko nije odgovarao za ubijanja izbjeglica na putu prema BiH i Srbiji, iako su zločini dobro dokumentirani i zna se koje su ih hrvatske vojne postrojbe počinile. Nesankcionirana su ostala i ubojstva srpskih civila u Kijanima, Glogovu, Doljanima, Guduri, Palanki, Gruborima, Gošićima i Varivodama, istaknuo je Obradović. “Hrvatski sudovi nisu osudili nijednog počinitelja masakra tih civila, a nažalost i ICTY se opredijelio za nekažnjivost”, rekao je.

Oslobađajućom presudom generalu Anti Gotovini, ICTY je “potpuno potcijenio” značaj Brijunskih transkripata, rekao je srpski zastupnik, a “Međunarodni sud pravde trebao bi ispraviti tu neodrživu situaciju i donijeti nešto pravde žrtvama” Oluje.

Prema podacima beogradske nevladine udruge Veritas Save Štrbca, tijekom i neposredno nakon Oluje ubijeno je 1719 hrvatskih Srba. Samo od 4. do 12. kolovoza 1995. smrtno je stradalo njih 1.513, od čega 887 civila, 616 vojnika i deset krajinskih policajaca.

“To dokazuje kako je intenzivan bio napad na srpsku zajednicu u krajini. Masivan, raširen i sustavan. Srpska zajednica je napadnuta kao takva”, zaključio je Saša Obradović.

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.