U Gospiću će 23. aprila biti svečano otkrivena replika spomenika Nikoli Tesli. Miniranje spomenika 1992. godine eklatantan je primjer, kako kaže Sanja Horvatinčić, iracionalnosti nacionalističke ideologije. Premda ga nije bilo moguće vratiti na mjesto na kojem je izvorno stajao, ovime će ipak simbolički biti ublažena nepravda prema velikom naučniku
koro trideset godina nakon što je bio miniran i njegovi ostaci uklonjeni, spomenik slavnom naučniku Nikoli Tesli, odnosno njegova replika koja je godinama čekala u zagrebačkoj ljevaonici, vraća se u Gospić. Spomenik je postavljen ispred Kulturno-informativnog centra (KIC) Gospić, na trgu koji je relativno nedavno imenovan po Nikoli Tesli, a do lani je bio gradski park. Vraćanje tog djela poznatog kipara Frana Kršinića na izvornu lokaciju nije bilo moguće jer je nakon uklanjanja Tesle ondje postavljen spomenik “Vila Velebita”, odnosno “balerina” kako ga kolokvijalno zovu.
Svečano otkrivanje spomenika označit će i kraj sage koja se odvijala skoro tri decenije i koja pokazuje, blago rečeno, šizofren odnos hrvatske države i lokalnih vlasti prema tom naučniku koji je u svijetu slavniji i priznatiji nego u zemlji svog rođenja. To je na neki način i priznanje krivnje za kulturocid počinjen 16. februara 1992. zbog Tesline vjere i nacionalnosti, povezan s ratnim zločinima nad srpskim civilima u ovom gradu i okolnim selima koji su se dešavali tih dana i koji su ipak dobili (preblag) epilog na hrvatskim sudovima. Za razliku od ubojica srpskih civila, miner spomenika nikad nije pronađen.
Ne ulazeći u razloge sadašnjeg vraćanja spomenika, moram sa žaljenjem kazati da glancanje i retuširanje spomeničke povijesti, ukoliko nije došlo do istinske promjene mentaliteta, uvijek sa sobom nosi i opasnost od šupljeg zvuka – ističe Nada Beroš
Vraćanje spomenika je također dokaz da su vlasti shvatile značenje i ulogu Tesle, ne samo što se tiče doprinosa nauci nego i, da budemo pomalo sebični, kao turističkog brenda koji u sprezi sa spomen-područjem može, čak i u vrijeme korone, donijeti stanovita sredstva gradu, županiji i državi. Moglo bi se reći i da je to jedan od predizbornih poteza s obzirom na prilično pluralističku, iako pretežno desnu, političku scenu u Lici.
Ideje o vraćanju Teslinog spomenika u Gospić nisu nove: javljaju se već početkom vijeka, kad počinju i pripreme za obilježavanje 150. godišnjice njegovog rođenja, pa je tako 2006. proglašena Teslinom godinom. Uz uređenje Memorijalnog centra u Smiljanu, koji čine njegova rodna kuća, crkva u kojoj je službovao njegov otac, pravoslavni prota, i drugi prateći objekti, u gradu je bilo predviđeno i postavljanje spomenika. Kako je izvorni spomenik, odnosno ono što je od njega ostalo bilo u lošem stanju, iste je godine ponovno odliven u Ljevaonici umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ondje je i ostao narednih 15-ak godina, dok je u Smiljanu postavljen spomenik kipara Mile Blaževića, koji je izazvao dosta kritika struke i javnosti.
Svečanom otvorenju Memorijalnog centra na dan Teslinog rođenja, 10. jula, prisustvovale su brojne viđenije ličnosti u Hrvatskoj, kao i predstavnici vlasti Srbije. Svi oni imali su prilike čuti prilično skeptične govore u kojima se isticalo da Tesla zapravo nije jedini slavni Ličanin, pa se u njima spominjalo i svećenika Marka Mesića i Antu Starčevića, uz pitanje zašto se Teslu “forsira”.
Gospić nekad – Teslin spomenik na centralnom gradskom trgu (Foto: jadovno.com)
No to nije bilo jedino tadašnje loptanje Teslom. U Zagrebu je na brzinu u centru grada postavljen spomenik, rad Ivana Meštrovića koji je, suprotno autorovoj volji, prebačen iz kruga Instituta Ruđer Bošković, gdje je prvobitno postavljen zajedno sa spomenikom Ruđeru Boškoviću. Umjesto Tesle u krug Instituta postavljena je skulptura profesora Baltazara. Da ne griješimo dušu, Zagreb je tada ipak dobio jedno Teslino obilježje – bistu u Osnovnoj školi Nikole Tesle, rad kipara Pere Jelisića, koji je značajan dio opusa posvetio tom naučniku.
Novo poglavlje sage počinje odlukom Gradskog vijeća Gospića iz 2014. da se spomenik postavi ispred Kulturno-informativnog centra, ali je bilo mnogo glasova za njegovo vraćanje na izvorno mjesto, što je poslužilo kao dobar povod za daljnje čekanje i hvatanje novih slojeva paučine na spomeniku. Ipak, ne može se reći da oko Tesle nije bilo i napretka: dobio je svoju ulicu, istina kratku, a od 2006. u Gospiću djeluje i Veleučilište Nikola Tesla koje je jedno od obrazovnih središta županije.
Kako smo već spomenuli, lani su s uređenjem parka počele pripreme za veliki Teslin povratak. “Povratak spomenika u Gospić od iznimne je važnosti za naš grad. Bilo je potrebno trideset godina da se to dogodi, a ja sam izuzetno zadovoljan da smo to uspjeli realizirati kako smo i obećali. Sigurni smo da će ovaj potez donijeti mnogo dobra Gospiću i njegovim stanovnicima te da će postati vrlo drago mjesto okupljanja građana i naših gostiju”, rekao je tada gradonačelnik Karlo Starčević. Da mu je stalo, pokazalo je i njegovo prisustvo na postavljanju spomenika 3. aprila. “Možemo biti ponosni na ovaj događaj jer je ovo trenutno svakako najveći kulturološki čin u Hrvatskoj. Moram izraziti veliki ponos što smo izvršili svoje obećanje i postavili spomenik Nikoli Tesli ovdje u Gospiću. Ponosan sam kao gradonačelnik i građanin Gospića, Like i Hrvatske što nam se Tesla vratio, jer je on to svakako i zaslužio”, izjavio je medijima Starčević, koji će 23. aprila prisustvovati svečanom otkrivanju spomenika.
Prema riječima zamjenice gradonačelnika Gospića Kristine Prše, Tesla je bio posebna i neobična osoba, pa ni obilježavanje neće biti obično, već posebno. “Zato smo dogovorili suradnju s redateljem Krešimirom Dolenčićem, koji je pripremio doista poseban program, na vrhunskoj razini, kakav Tesla i zaslužuje”, rekla je Prša.
Direktor Ljevaonice umjetnina Ivan Mačešić Jurina podsjeća da je vrijednost izrade i postavljanja spomenika oko 200.000 eura, a da je sve poslove vezane uz projekat financiralo Ministarstvo kulture i medija RH.
U očekivanju svečanog otvorenja, kojim će se simbolički ublažiti nepravda nanesena slavnom naučniku, razgovarali smo s osobama koje su na neki način povezane s pričom o Tesli. Aneta Vladimirov, voditeljica Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća koje se, kao i srpska zajednica, godinama zalagalo za vraćanje spomenika, ističe da će Gospić ostati upamćen kao mjesto uništenja spomenika Nikoli Tesli.
- U prilog toj činjenici ide vrijeme potrebno da se postavi replika, kao i podatak da ga nije bilo moguće vratiti na mjesto na kojem je izvorno stajao. Takav odnos prema znanstveniku, čija su otkrića i izumi naslijeđe svijeta, nije posljedica isključivo njegovog srpskog porijekla, već i nipodaštavanja znanosti koje se, paralelno sa svim drugim negativnim tendencijama, odvija unatrag više decenija. Nikola Tesla je znanošću htio unaprijediti živote svih ljudi na način koji je svima dostupan. Danas ne možemo bolje od fascinacije izumima koje si tek jedan posto stanovništva u našoj zemlji može priuštiti. Uzdajmo se u to da tamo negdje u Gospiću netko doma sluša priču o velikom čovjeku Ličaninu. To je jedina šansa koju ovo društvo ima – kaže Aneta Vladimirov.
- Miniranje spomenika Tesli u Gospiću jedan je od apsurdnijih simptoma neoustaškog divljanja devedesetih godina u Hrvatskoj, ujedno eklatantan primjer iracionalnosti nacionalističke ideologije – naglašava Sanja Horvatinčić koja se bavi modernom memorijalnom skulpturom i arhitekturom i koja je proučavala spomenike socijalističkog perioda od kojih je oko 3.000 uništeno
- Tridesetogodišnja praznina na tom mjestu zastrašujući je pokazatelj normalizacije i kontinuiteta tih tendencija. Vraćanje tog spomenika dobrodošao je podsjetnik na kontekst miniranja, naime uz “Teslu Srbina” u zrak su tih godina u Gospiću letjeli i drugi “Srbi”, žrtve ustaškog terora u Gospiću i Jadovnu na koje je podsjećao spomenik Vanje Radauša koji se od 1961. nalazio u Jasikovcu, kao i antifašistički borci, utjelovljeni u spomeniku kipara Pavla Perića u središtu grada. Za očekivati je da će se nakon ispravljanja ove sramote lokalne vlasti, kao i ministrica kulture koja je posljednjih mjeseci pokazala osobit interes za spomenike naših istaknutih kipara diljem svijeta, zauzeti za obnovu i ostalih miniranih spomenika u Gospiću i okolici. Primjerice, u obližnjem Perušiću potrebna je sanacija sačuvanog spomenika i kosturnice u centralnom parku, koje od devastacije mještani uporno brane već godinu dana, uz široku društvenu i međunarodnu podršku – kaže Sanja Horvatinčić.
- U jeku najnovijih revizija, pa i rušenja spomenika na “demokratskom Zapadu”, koja se češće zbivaju u duhu političke korektnosti, a rjeđe zbog prevrednovanja povijesne memorije, mi na Istoku na taj proces gledamo svisoka jer imamo naknadnu pamet; sve smo to već prošli nakon pada Berlinskog zida – kaže povjesničarka umjetnosti Nada Beroš.
- Doduše, u našim se krajevima rušenje spomenika u devedesetima nije zbivalo referendumskim ni deliberativnim putem, jer ovdje se vodio rat, po jednima agresorski, po drugima građanski, po trećima i jedno i drugo, ali u svakom slučaju bratoubilački, jer svaki je rat bratoubilački. Počinitelji i podstrekači ostali su trajno nepoznati, osim kad nisu prokazani kao “vremenske nepogode”. Stradali su tako i baština i baštinici pogrešnih ideologija ili pogrešnih krvnih zrnaca, bez obzira na ideologije i povijesne zasluge – dodaje Beroš.
- Kod nas se danas događa obrnut proces od onog na Zapadu. Pokušavaju se ispraviti “povijesne pogreške” vraćanjem srušenih spomenika. Ima li smisla vratiti Kršinićev spomenik Nikoli Tesli, velikanu oko kojeg su konačno nepodijeljeni i domovina i otadžbina, nakon skoro trideset godina “pogrešaka i pokušaja”? Ne ulazeći u razloge sadašnjeg vraćanja tog spomenika te koju će korist od toga imati trenutne političke elite, a koju javnost, moram sa žaljenjem kazati da glancanje i retuširanje spomeničke povijesti, ukoliko nije došlo do istinske promjene mentaliteta, uvijek sa sobom nosi i opasnost od šupljeg zvuka – zaključuje Nada Beroš.
- To bih komentirao prije svega kao rezultat proteka vremena, sa kojim isto tako protječe i blijede sve predrasude, averzije i protusrpska raspoloženja i djelovanja nakon 1990-ih godina – naglašava Stanko Momčilović, predsjednik VSNM-a Ličko-senjske županije.
- Naravno da se spomenik, nezavisno o prethodno navedenom, nije ni trebao rušiti, odnosno trebao se daleko ranije obnoviti jer od Tesle, zahvaljujući Muzeju Nikola Tesla, koristi imaju najprije Gospić i Ličko-senjska županija, a onda i država Hrvatska. Dokaz je i da pripadnici srpske zajednice nikad neće biti prihvaćeni kao ravnopravan narod, kad to nije uspio Nikola Tesla uz svu svoju veličinu i značaj za Hrvatsku, životni put i lični stav o odnosima Srba i Hrvata – smatra Momčilović.
- Vrijeme je za veliki povratak i novi primjer ličkog suočavanja s prošlošću. Rekla bih da će i kroz dnevne prolaske pored spomenika Teslu prihvatiti i mlađi naraštaji, a najvažnije je da baš oni prihvate neprocjenjivo velik doprinos koji je Tesla dao svjetskoj znanosti i zapravo svijetu donio svjetlo – rekla nam je voditeljica Documente Vesna Teršelič.
U svijetu priznatiji nego u Hrvatskoj?
Izvorni spomenik Nikoli Tesli, o kojem je riječ u tekstu, rad je Frana Kršinića. Postavljen je 1956. ispred Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, gdje se i danas nalazi. Prvi odljev postavljen je u nacionalnom parku na slapovima Niagare kao poklon Jugoslavije Sjedinjenim Američkim Državama, a drugi u Gospiću 1981. Kad je sazrela ideja da se spomenik obnovi, Ministarstvo kulture RH dobilo je odobrenje Ministarstva kulture i nauke Srbije da se uzmu otisci negativa spomenika u Beogradu. Nakon toga kalupi su dovezeni u Ljevaonicu umjetnina ALU, napravljen je pozitiv u gipsu i izliven novi brončani spomenik, koji je ondje stajao skoro petnaest godina. Iako škole nazvane po Tesli, osim gospićke gimnazije, 1990-ih nisu mijenjale ime, u ovih trideset godina bilo je mnogo pokušaja da se Teslino porodično stablo, nacionalnost i vjeroispovijest falsificiraju. U svijetu je drugačije. U mnogim zemljama u kojima je proveo bar djelić života dobio je spomen-ploče, na primjer u Budimpešti, gdje je registrirao neke od svojih izuma. U Pragu, gdje je od 1879. do 1880. studirao filozofiju, a 1936. bio izabran za počasnog doktora Češke visoke tehničke škole, odavno ima ulicu, u kojoj mu je 2014. postavljen i spomenik. U Čehoslovačkoj je postojao i veliki elektronički koncern Tesla s tvornicama u više mjesta, dok u Hrvatskoj postoji i sada, ali pod nazivom Ericsson Nikola Tesla. Teslino ime nosi i velika svjetska kompanija koja proizvodi električne automobile. A kao i u Hrvatskoj, i u svijetu postoji niz udruženja koja njeguju uspomenu i poštovanje za Teslin lik i djelo, dok u Americi postoje čak i kultovi koji ga slave kao neko nadnaravno biće.
Povezani tekstovi
