D.I.C. Veritas

Slobodna Dalmacija, 01.02.2017., Kapetan Dragan svjedoku: Smatrate li da je patriotski čin lagati protiv Srbina na sudu?

Da li smatrate da je patriotski čin lagati protiv Srbina na sudu? – upitao je Dragan Vasiljković, poznat kao Kapetan Dragan, optužen za ratni zločin, svjedoka Tomislava Ceranju (66) koji je u ljeto 1991. godine bio zatočenik zatvora na Kninskoj tvrđavi.

Dvanaestog dana suđenja iskaze su dala četiri svjedoka, od kojih dvojica o zarobljavanju i boravku u zatvoru na Kninskoj tvrđavi, a dvojica o napadu na Policijsku postaju Glina i razaranju Jukinca.

Pitanje optuženog Vasiljkovića uslijedilo je nakon svjedočenja u kojemu je Tomislav Ceranja opisivao kako su ga martićevci uhitili te svoj boravak u zarobljeništvu.

Nakon pitanja Damir Romac, predsjednik sudskog vijeća, kazao je optuženom Vasiljkoviću kako je svjedok upozoren da mora govoriti istinu i da podliježe kaznenom progonu u protivnom.

– Što ga ne hapsite onda? – upitao je Dragan Vasiljković, lupajući jednom nogom o pod u ritmu svojih riječi.

Za optuženoga je sporno bilo vremensko razdoblje za koje je Ceranja kazao da ga je proveo u kninskom zatvoru jer je smatrao kako su svi zatvorenici s tvrđave odvedeni u staru bolnicu u Kninu desetak dana ranije.

– Uhićen sam početkom srpnja i odveden u Benkovac gdje su me “lomili” cijelu noć. Izbrojio sam 780 udaraca koje sam primio, a to brojenje mi je psihički pomoglo preživjeti noć. Zatim sam odveden na Kninsku tvrđavu, gdje su me tukli čizmama u prostoru restorana. Vidio sam Kapetana Dragana na vratima, on me nije tukao, ali je vidio što mi rade. Smješten sam u tzv. Barutanu s ostalima i otamo su me odvodili povremeno u prostor restorana i tukli. Izgladnjivani smo, boravili smo u groznom prostoru bez ikakvog namještaja za spavanje, nuždu smo vršili vani kada bismo se usudili pitati da nas puste. Kasnije sam odveden u kninsku bolnicu, a pušten sam nakon razmjene – kazao je Ceranja.

Slično je svoj boravak u zatvoru na tvrđavi opisao i Marko Mijić (50), policajac koji je uhićen krajem lipnja 1991. godine.

– U dva-tri mjeseca izgubio sam 15 kilograma. Svakodnevno smo maltretirani i ponižavani. Vidio sam na tvrđavi Kapetana Dragana i znam da je on bio autoritet našim čuvarima. Nije me on osobno tukao, čak mi je jednom prigodom dao cigaretu, “crveni marlboro” sjećam se. Eto, na tome bih mu sada zahvalio – kazao je svjedok i okrenuo se prema optuženom Draganu Vasiljkoviću nakon tih riječi.

Zatim je pred sudskim vijećem govorio Ivan Naglić, 65-godišnji vozač iz Jukinaca.

– Vidio sam prilikom napada na Policijsku postaju Glina kako su s tenka mitraljezom na ulici usred Jukinca ubili mještanina Nikolu Regića. Vidio sam i smrt njemačkog novinara na ulazu u Glinu (Egon Scotland, op.a.). Nisam mogao odmah pobjeći taj dan jer sam imao dvoje djece, jedno staro 18 mjeseci i drugo tri godine. Sutradan sam pomogao supruzi da s djecom ode iz Jukinca, a ja sam se vratio jer mi je u kući ostala majka. Bio sam tamo još tjedan dana i vidio sam kako gađaju obiteljske kuće – izjavio je svjedok.

Nakon njega došao je umirovljenik Branko Divjak koji ima 80 godina te je zamolio da se pročita njegov iskaz iz istrage jer se slabo čega sjeća. U tom iskazu također je govorio o razaranju Jukinca tijekom napada na PP Glina.

– Svi svjedoci redom do sada ne zadovoljavaju minimum standarda! – prokomentirao je naglas optuženi Dragan Vasiljković na kraju ročišta.

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.