Predsjedavajući sudac Peter Tomka nije precizirao kada će najviše pravosudno tijelo UN-a donijeti presudu u postupku koji je počeo podnošenjem hrvatske tužbe 1999. i nastavio se ulaganjem srbijanske protutužbe 2010. Presuda ICJ-a je obvezujuća, konačna i bez prava na žalbu.
“Zastupnici obiju strana bit će o objavi presude obavješteni u dogledno vrijeme”, rekao je Tomka na kraju suđenja u Palači mira u Den Haagu.
Prosječno vijećanje sudaca traje tri do šest mjeseci, no kod kompliciranijih slučajeva protegne se i na godinu dana. U slučaju tužbe BiH protiv Srbije za genocid vijećanje je trajalo oko deset mjeseci.
Završna riječ u raspravi koja je počela 1. ožujka pripala je hrvatskim predstavnicima koji su kao “neprimjerene” i “nedostojne suda” odbacili usporedbe hrvatskog vodstva iz 90-tih s njemačkim nacistima.
Tvrdnje da je Franjo Tuđman želio proširiti “lebensraum” (životni prostor) za Hrvate, a da sastanak na Brijunima podsjeća na konferenciju nacističkih dužnosnika 1942. o konačnom rješenju židovskog pitanja “govore same za sebe”, rekli su.
“Napadi na Tuđmana osobno neuobičajeni su za bilo koji sud. Oni govore sami za sebe i ne zaslužuju da se na njih odgovara u ovoj sudnici”, rekao je profesor Phillipe Sands.
Za cijelu srbijansku protutužbu rekao je da je “beznadna i bez ikakvog pravnog temelja”, a da su izneseni dokazi “mršavi”.
Na srbijanske teze da je rat u Hrvatskoj isprovocirao Tuđman, hrvatski zastupnici odgovorili su podacima da Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) za rat u Hrvatskoj nije optužio nijednog Hrvata, dok je osudio brojne srbijanske čelnike.
“To sve govori o prirodi rata u Hrvatskoj, ma koliko se Srbija s time ne slagala”, rekla je šefica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić dodajući da se u Srbiji još uvijek čuju mitovi “da je Vukovar oslobođen i da je Srebrenica mit”.
Srbija ne niječe da su u Hrvatskoj počinjeni zločini, ali umjesto da uperi prstom u srbijansko vodstvo tvrdi da su u ratu patile sve strane, da u raspadu Jugoslavije nitko nema čiste ruke i da sve treba kazniti.
“Nema sumnje da su u Hrvatskoj počinjeni zločini protiv Srba, ali oni nisu bili dio državne politike”, poručila je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.
Umjesto da pomognu ovome sudu, nastavila je, srbijanski zastupnici “koristili su zapaljivu retoriku za potrebe srbijanske javnosti” i “željeli uvući Hrvatsku u raspravu o Tuđmanu”
Nasuprot tome brojni dokazi pokazuju da je Srbija počinila genocid u Hrvatskoj kao dio službene politike s ciljem stvaranja velike i etnički čiste Srbije.
“Unatoč tome što Srbija radi, nismo svi isti. Njezina tužba neće uspjeti maskirajnjem srbijanske zločinačke politike”, istaknula je Crnić-Grotić.
Na kraju je pozvala da se prestane manipulirati brojem nestalih u ratu i kao vjerodostojne ponovila podatke o 865 Hrvata nestalih 1991. i 1992., te ukupno 1663 osobe svih nacionalnosti nestalih na teritoriju Hrvatske od 1991. do 1995.
Vesna Crnić-Grotić: Na uvjerljiv način smo odgovorili na srbijansku protutužbu
Predstavnici Hrvatske i Srbije ocijenili su u utorak u Den Haagu, nakon završetka glavne rasprave, da su Međunarodnom sudu pravde (ICJ) iznijeli dovoljno dokaza za osudu druge strane za genocid i očekuju da će presuda razjasniti povijesne činjenice na temelju kojih je moguće potpuno pomirenje dviju susjednih država.
“Iznijeli smo naše dokaze najbolje što smo mogli, a sada je na sudu da donese odluku”, izjavila je novinarima šefica hrvatskog pravnog tima Vesna Crnić-Grotić.
“Na uvjerljiv način smo odgovorili na srbijansku protutužbu, dezavuirali je i mislim da neće biti nikakvih poteškoća da je sud odbije”, dodala je.
Glavni zastupnik Srbije Saša Obradović naglasio je kako Beograd ostaje čvrsto pri stavu da je operacija Oluja predstavljala genocidnu kampanju, pa očekuje i takvu presudu.
“Teško netko može biti zadovoljan u situaciji kada svoju državu brani od optužbi za genocid, ali plan smo potpuno ispunili, od hrvatske strane nismo dobili ništa nepredvidivo i imam puno povjerenje u suce da će donijeti ispravnu odluku”, rekao je Obradović.
“No, bez obzira hoće li sud prihvatiti našu tužbu, ostvarili smo veliki cilj i prikazali istinu o stradanju Srba u Oluji i ratu općenito”, dodao je.
Hrvatska strana smatra da je 17-članom sudskom vijeću iznijela dovoljno dokaza genocidne namjere srbijanskog vodstva, na temelju obrasca ponašanja “opkoliti, uništiti i pobiti što više možeš”.
“Mislimo da se na temelju toga može dokazati genocidna namjera, a na sudu je hoće li to prihvatiti ili ne”, istaknula je Crnić-Grotić i zahvalila svjedocima, “hrabrim ljudima koji 20 godina žive sa svojim traumama i smogli su hrabrosti da pred sudom iznesu traumatična sjećanja”.
Po njezinim riječima, ljudi u Srbiji moraju otvoriti oči, odreći se mitova o izgubljenim ratovima i u postupku približavanje EU-u raščistiti sa svojim krivim predodžbama o događajima 90-tih godina prošloga stoljeća.
“To bi bio početak pomirenja na području bivše Jugoslavije. Ako ostanemo ukopani u svojim mitovima, možemo se nadati ponavljanju istog ciklusa kroz 20, 30, 50 godina što bi bilo tragično”, upozorila je profesorica međunarodnog prava iz Rijeke.
Hrvatima je teško zaboraviti ono što se dogodilo 1991., ali su se svojih zabluda riješili što potvrđuje punopravno članstvo u EU-u. “To je put kojim bi Srbija trebala krenuti, raščistiti sa zabludama i priključiti se zemljama Europe”, kaže Crnić-Grotić.
Iako je na obje strane bilo sumnji hoće li postupak pred ICJ-em pridonijeti pomirenju ili stvoriti novi jaz između Hrvatske i Srbije, do porasta napetosti nije došlo, rekao je Obradović.
Upozorivši da je pretjerivanje s brojkama opasno, pozvao je hrvatski pravni tim da istražiteljima da podatke o stradalima i nestalima radi procesuiranja počinitelja zločina.
“Srbija to radi i nastavit će bez obzira na ishod postupka. Ratni zločini ne zastarjevaju i ne smiju zastarjeti. To nije samo u interesu Srba i srpskih žrtava ili Hrvata i hrvatskih žrtava. To je u interesu cijelog čovječanstva, to je dužnost Hrvatske i Srbije i to je put za pomirenje”, istaknuo je glavni srbijanski zastupnik.
Odbacio je ocjene kako Srbija, nezadovoljna oslobađajućom presudom Anti Gotovini za Oluju, u postupku pred ICJ-em traži “trećestupanjsku” presudu.
“Ne tražimo ponovno utvrđivanje krivice Gotovine, Markača i Čermaka, nego tražimo da se sud izjasni o tome je li u Oluji bilo genocida”, rekao je Obradović i hrvatski pravni tim optužio “da bježi u zagrljaj toj presudi kao svom najsigurnijem utočištu od zločina koji su izvršeni u Oluji”.
PRVA VIJEST
Suci Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Haagu u utorak su se, nakon završetka glavne rasprave po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid i srbijanske protutužbe, povukli na vijećanje koje se odvija u tajnosti i u pet faza.
Presuda ICJ-a je obvezujuća, konačna i bez prava na žalbu. Ukoliko jedna od strana u sporu smatra da druga nije poštovala odredbe presude može se žaliti Vijeću sigurnosti UN-a koje ima mogućnost poduzeti mjere protiv države prekršiteljice.
Prosječno vijećanje sudaca traje tri do šest mjeseci, no kod kompliciranijih slučajeva protegne se i na godinu dana. U slučaju tužbe BiH protiv Srbije za genocid vijećanje je trajalo oko deset mjeseci.
Nakon završetka glavne rasprave svaki od 17 sudaca prvo će sam proučiti argumente Hrvatske i Srbije. Poslije će se prvi put sastati kako bi razmijenili stajališta o predmetu. Predsjednik suda tada u pisanoj formi članovima suda daje popis pitanja o kojima, po njemu, treba presuditi. Potom se suci o tomu očituju, a pitanja mogu i nadopuniti. Svako pojedino očitovanje dobiju svi suci.
Svaki sudac zatim kroz nekoliko tjedana priprema svojevrsnu mini-presudu koja se daje drugim sucima kako bi svi stekli uvid u stajališta svojih kolega i dobili ideju što je mišljenje većine.
Rasprave teku redoslijedom obrnutog senioriteta, što znači da stajališta o pojedinom pitanju prvo iznose ‘ad hoc’ suci, a na kraju potpredsjednici i predsjednik ICJ-a.
Nakon toga tri suca za koje se utvrdi da su najbliže većinskom stajalištu formiraju odbor za pripremu nacrta presude. Nacrt se šalje svim članovima sudskog vijeća koji ga nadopunjuju svojim prijedlozima i amandmanima. Tročlani odbor potom razmatra hoće li usvojiti primjedbe i amandmane i izrađuje konačni nacrt prijedloga presude.
Završni nacrt prolazi u sudskom vijeću prvo i drugo čitanje. Tek na kraju drugog čitanja slijedi glasanje redoslijedom obrnutog senioriteta. Suci moraju glasati za ili protiv predložene presude, bez mogućnosti suzdržavanja. U slučaju parnog broja sudaca presudni glas ima predsjednik suda.
Presuda se izriče javno i na nju nema mogućnosti žalbe. Objavljuje se na engleskom i francuskom jeziku i ima od desetak do, dosad najviše, 270 stranica.
Povezani tekstovi
