D.I.C. Veritas

“Slobodna dalmacija”, 04.02.2012. “Barešića su ubili hrvatski zavjerenici, a ne četnici”

Mario Barišić, bivši šibenski vojni policajac, svjedok u suđenjima za ratne zločine u splitskoj Lori i šibenskim Kulinama, i Stipe Jukić, umirovljeni djelatnik SIS-a, podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru prijavu protiv Tvrtka Pašalića, Antonija Lekića, Nikole Krište, Ivana Drviša, Zrinka Šarića i drugih NN osoba zbog sumnje da su počinili kazneno djelo ratnog zločina, odnosno skrivili smrt Mire Barešića, tada pripadnika Hrvatske vojske. Barešić je poznati hrvatski emigrant koji je zbog terorizma bio u Švedskoj osuđen na doživotni zatvor. U Hrvatsku se vratio pred rat.

ŽDO u Zadru pokrenut će po službenoj dužnosti istragu o ubojstvu Mira Barešića, koji je ubijen 31. srpnja 1991. kod Miranja Donjih, nedaleko od Benkovca. Bit će to druga istraga u ovom slučaju tijekom protekla dva desetljeća. Prvu prijavu Državnom odvjetništvu podnio je 2002. Nikola Majstrović, autor filma o ubojstvu Mira Barešića, koji je CD dostavio glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, a on ga proslijedio kolegi u Zadru, Ivanu Galoviću.

U prvoj istrazi utvrđeno je kako su Barešić i ostali iz njegove grupe, a protiv kojih Barišić i Jukić podnose prijavu ŽDO-u, upali u zasjedu srpskih specijalaca koju je predvodio Goran Opačić, osuđen na dvadesetogodišnji zatvor i zbog zločina u Škabrnji. Tvrdilo se da je u razmjeni vatre bio pogođen s više metaka te da je poginuo od neprijateljskog hica. Po svoj prilici bi se na taj slučaj odavno bila slegla prašina da nakon Oluje jedan pripadnik 113. šibenske brigade nije iz Knina spasio od uništavanja i donio kući desetak registratora s ratnom dokumentacijom “Republike srpske krajine”.

Dao ih je Mariju Barišiću, a on se zainteresirao i otkrio da se dva odnose na područje Miranja. Latio se posla, zajedno s kolegom i prijateljem Stipom Jukićem, čega je rezultat i knjiga koja, kako tvrdi Barišić, donosi istinu o likvidaciji Mire Barešića, a uskoro bi trebala izići iz tiska.

- Sve što su sudionici akcije dosad govorili, o tome kako su upali u zasjedu jakih JNA i četničkih snaga, da je na njih išlo 400-500 vojnika, sve je to laž – tvrdi Mario, napominjući kako su on i Jukić 15 godina prikupljali dokumentaciju i utvrdili da je Barešić bio žrtva smišljene zavjere “svojih ljudi”.

- Imamo za to dokaze, originalne zapise “krajinskih” organa i žive svjedoke koji su spremni izaći pred sud i o tom događaju vjerodostojno kazivati. Radi se o sedmorici Srba koji su toga dana bili u seoskoj straži, ali njihova imena ne želim otkrivati svjestan opasnosti kojoj bi ih izložio – govori Barišić i dodaje:

- Stvarni cilj te navodne akcije bio je likvidirati Mira jer je previše znao o emigrantima koji su stigli u Hrvatsku i nazivali se velikim Hrvatima, a zapravo su bili godinama u službi jugoslavenske Udbe. Na svaki ga je način trebalo ušutkati, pa su krenuli u fiktivnu akciju, tamo u Miranjama pripucali kako bi isprovocirali Srbe, a kad su oni uzvratili, bilo je lako pucati mu u leđa i to “pokriti” četničkim metkom – uvjeren je Barišić. Izvješće koje je po nalogu Josipa Perkovića napisano 13. kolovoza 1991. i iskazi aktera događaja, obične su laži koje su se olako izgovarale čak i nakon Barešićeva pokopa.

Laž o Mirovu ocu

- Tako je – kazuje Barišić – Gojko Šušak govorio da je na sahrani bio i Mirov otac koji je četiri godine ranije umro! Mirovo tijelo pronašla je jedna čobanica sa srpske strane, 5. kolovoza, i o svemu tomu postoje zapisi u krajinskoj dokumentaciji koju je vodio jedan srpski oficir. Tijelo je – navodi Barišić-razmijenjeno 7. kolovoza 1991., nakon što je zapovjednik policije iz Zadra kninskom garnizonu dojavio točno mjesto na kojem se nalazi…

 

DAVORKA BLAŽEVIĆ

Dva puta pokopan

Miro je dva puta pokopan: prvi put pod imenom Ante Katić, a zna se čije je to kodno ime, drugi put 26. lipnja 1992. pod pravim imenom na Mirogoju. Zanimljivo je da je svjedok događaja i sudionik akcije Mladen Mustač poginuo u sumnjivoj prometnoj nesreći dva mjeseca nakon Mirova drugog pokopa, a njegovoj je obitelji stigla prijetnja – šutite ili vas neće biti. Ovaj će put istina izići na vidjelo, pa ako i ne dobije pravedan sudski epilog, makar će javnost za nju doznati – zaključuje Mario Barišić.

Doživotni zatvor u Švedskoj

Miro Barešić je 7. travnja 1971. u veleposlanstvu u Stockholmu, u terorističkoj akciji, teško ranio jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića koji je nekoliko dana nakon toga od zadobivenih rana preminuo. Barešić je bio osuđen u Švedskoj na doživotni zatvor iz kojega su ga izbavili njegovi “suborci”, grupa hrvatskih emigranata koja je otela SAS-ov avion te u razmjeni uspjela Šveđane privoljeti da Mira izruče u Španjolsku. Tamo ga je pomilovao Frankov režim, koji ga oslobađa, a nakon toga odlazi u Paragvaj. U Hrvatsku se vraća početkom rata i stavlja na raspolaganje Hrvatskoj vojsci.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.