Splitski sudac Vladimir Živaljić, kao predsjednik sudskog vijeća koje je odlučivalo o provođenju suđenja nad Nebojšom Baljkom i Stevom Ivaniševićem, obojica iz Kožlovca u općini Benkovac, zbog ratnog zločina nad civilima 1991. i 1992. godine na području Ravnih kotara, odlučio je obustaviti postupak protiv dvojice martićevaca poštujući zakonske norme RH koje kažu da se nikome ne može suditi dva puta za isto djelo.
Iako bi svatko normalan želio da takvi zločinci nikad više ne ugledaju svjetlo dana, zakon je, u ovom slučaju nažalost, isti za sve i mora se poštovati kao što je to napravio sudac Živaljić.
Naime, Baljak i Ivanišević već su 1996. godine pravomoćno osuđeni na kazne zatvora od po 20 godina, i to zbog, kako je navedeno u obrazloženju odluke o obustavi, gotovo istovjetnog kaznenog djela koje im se stavlja na teret optužnicom zadarskoga Županijskog državnog odvjetništva od rujna 2009. godine.
Prema odluci suca Živaljića, riječ je o gotovo istovjetnom činjeničnom opisu i istovjetnom prostoru djelovanja, a jedina je razlika što su 1996. godine osuđeni za težu posljedicu, odnosno smrt civila, dok ih se u ovoj “novoj” optužnici tereti za mučenje, zlostavljanje, nečovječno postupanje i zastrašivanje.
Nedostupni pravosuđu
Obojica bivših pripadnika tzv. milicije RSK nedostupna su hrvatskom pravosuđu i tek trebaju odslužiti 20-godišnje kazne, kad ih se, nadamo se, otkrije i uhiti. Zadarski ŽDO u optužnici iz 2009. godine optužio je Baljka za dva kaznena djela.
Prvo djelo je da je “provodeći ideju velikosrpskog vojnog osvajanja i izdvajanja dijela teritorija RH te u cilju da hrvatske civile terorom natjeraju da napuste svoje domove početkom listopada 1991. godine došao do vinograda u kojem je civil Zvonko Zelić brao grožđe.
S grupom pobunjenika, udarajući ga kundakom puške, vezavši mu oči i prijeteći mu smrću, natjerao je Zelića da se popne na smokvu. Nakon nekog vremena su mu dopustili da siđe te su ga nastavili udarati kundacima i cijevima po glavi i tijelu.
U ožujku 1992. Baljak je s još jednim pobunjenikom u mjestu Popovićima odveo Zvonka i njegova brata Boru u krš gdje su ih izudarali kundacima, šakama i nogama. Kad su ih vratili njihovoj kući, odveli su iz susjedne kuće danas pokojnog Milu Zelića kojeg su također premlatili. Sve su to učinili tražeći navodno skriveno oružje.
Baljak i Ivanišević su se, pak, zajedno teretili da su 8. lipnja 1992. godine u okupiranom selu Rodaljice došli u dvorište kuće Ivana i Stoje Paić te su Ivana odmah počeli tući pištoljem i čizmama psujući mu ustašku majku.
Kad je od udaraca pao, digli su ga i bacili preko zida gdje su ga nastavili tući. Kad ih je Stoja Paić, koja je bila slijepa, pitala zašto ga tuku, dvojica zločinaca su je srušili sa stolice u kojoj je sjedila te su je tom stolicom udarali po glavi i tijelu. Ostavili su supružnike tako krvave da leže, a onda su im opljačkali sve stvari iz kuće.
Povezani tekstovi
