Kad su mi rekli da je tu, došlo mi je da… Ako tad nisam crkla od muke… – zasuzi Danica Šakić, 79-godišnja baka iz Smilčića, danas jedina živa žrtva 52-godišnjeg Mladena Graovca, koji se od srijede nalazi u Istražnom zatvoru u Splitu zbog osnovane sumnje da je kao pripadnik pričuvnog sastava milicije tzv. Republike srpske krajine 1992. godine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Točnije, protiv tada 55-godišnje Danice Šakić i njenog šest godina starijeg muža Petra Šakića, koji je preminuo u travnju ove godine.
Zadarska policija uhitila je Graovca u ponedjeljak u njegovoj rodnoj kući u Smilčiću nakon dojave bake Danice. Mještani su ga vidjeli kako se biciklom vozika po mjestu, “valjda je malo došao kod kuće zbog ovih dana”, kazali su nam u Smilčiću, a čim je ta informacija došla do Danice Šakić, ona se nije odveć premišljala. Nazvala je policiju u nedjelju, a sutradan su ga ovi pokupili. Danica Šakić je, kaže, zvala policiju i prije četiri-pet godina, kada je Graovac došao u Smiličić na sprovod svog oca iz Srbije, gdje živi zadnjih dvadesetak godina, ali policija tada nije ovako brzo reagirala.
- On je sigurno računa, “umra joj je muž, e sad ću ja…” Ali ja sam još tu! I ja sam ga prijavila! – duboko izdahne baka Danica, kao da joj je veliki kamen pao sa srca.
Pravdu je čekala 24 godine
Dugo je čekala na pravdu, gotovo 24 godine. Napokon će netko odgovarati za zlostavljanja i muku koju su ona i njen pokojni suprug Petar Šakić pretrpjeli te noći 25. studenoga 1992. u tada, već punih 15 mjeseci, okupiranom Smilčiću.
- Bila je Sveta Kata, noć se spustila, kišilo je s neba i zemlje. Graovac sa svojom klapom “vrtio” po selu. Ja i moj Pere sakrili se u prostoriju s kumpirima i pokrili dekom preko glave. U jedno doba, netko nogom razvali vrata i uđe s baterijom. Ja i Pere se stisli, a oni iziđoše. Stali smo tako neko vrijeme i slušali kako vršljaju po dvorištu, ali mom Peri pripelo da mokri. Izađe u dvorište, mislili smo da su otišli, kad čujem: “Stoj!”. Ja povika: “Branko, Branko, nemojte ga ubiti!”, a Pere niz dvorište pobježe ispod kuće. Bili su njih trojica, svi iz Smilčića: Branko Graovac zvani Teća, Aco Ardalić zvani Mudre i Mladen Graovac od oca Marka. Branko me uzeo za ramena o okrenuo ko ringišpil. “Pere”, vikao je, “javi se ili Danicu gonimo u stanicu! Imaš pet minuta, imaš četiri minute, imaš tri minute…”
Pere se nije javljao i mene odvedoše do kuće Peše Lončara, koja im je služila kao stanica. Vode me bilim putem, punim lokava, Branko Teća ispred, a Mladen Graovac iza mene, s automatima u rukama. “Brže, ustašice, što si ustašu rodila”, vikao je na mene Graovac. “Brže, j… ti sisu koju si posisala.”
“Kako to možeš reći, ja sam ti vršnjakinja s materom”, kažem mu, a on me kundakom u desna rebra. Padnem u lokvu, plačem, on me dovuče do stanice. Nisam se bojala da me ubije, nego da mi vraga ne napravi…
Zatvorili su me i pustili na miru kad, rano moja mila, oko tri ure dovedoše mog Peru. Vuku ga i tuku, sav modar. Graovac ga je odveo u podrum, držao ga je uru vrimena. Kad ga je izvukao, Pere je bio sav prebijen, imao je rasječeno lice i usnu. “Evo ti sad, neće te više nitko”, rekao mu je Graovac. “Dokrajčili su me, baba, ubiše me”, kukao je moj Pere.
Graovac ga je dovukao do Branka Radmanovića, mladića koji nas je čuvao u stanici. Gurao mu je pušku u ruke i tražio da ubije mog Peru. “Ubij ustašu”, zapovijedao mu je. Branko mu je rekao: “Ti radi što hoćeš, ali ja ga ubiti neću.” Kad je to čuo, Graovac je Peru bacio na pod i počeo tući nogama. Polomio mu je tri rebra. Graovac je stajao iznad njega i stiskao šake derući se: “Moje je petero braće danas pokopano! Moje je petero braće danas pokopano!” “Nisu mu to bila prava braća, nego braća pravoslavci, koji su tog dana poginuli kod Škabrnje”, u dahu priča Danica Šakić.
Požutjela novinska reportaža
Ujutro je i njoj i Peri pružena liječnička pomoć. U kuću je svratila i Vida Graovac koja joj je, kaže, pomogla da dođe do Benkovca gdje su je prihvatili pripadnici UNPROFOR-a. Potom su došli i po njenog muža koji je teško ozlijeđen ostao sam u Smilčiću. UNPROFOR ih je na na nekoliko dana prebacio u Podlug kod Benkovca, a potom ih zajedno sa još šest Gornjozemuničana prevezao do Zadra. Priču o njihovu dolasku u Zadar u prosincu 1992., kao jednoj od posljednjih grupa Hrvata s okupiranih područja zadarskog zaleđa, objavila je Slobodna Dalmacija 4. prosinca 1992. godine. Čim smo se pojavili na vratima njene skromne kuhinje, baka Danica je iz rokovnika izvukla požutjelu novinsku reportažu, kao da je samo nas čekala.
- Ja da mu oprostim? Moj Pere je ove godine u četvrtom misecu u crnu zemlju otiša maganjan (invalidan, op.a). Pet-šest godina je leža po bolnicama i ovdi na kauču. Nikad više u glavi i tilu nije bija svoj. Zato je on i računa, Pere je umra, sad ću ja…
- Sad kad je Graovac u zatvoru, je li vam laknulo? – pitamo je na kraju.
- Znate šta bi sad tribalo? Tribalo bi njega pristisnit da kaže tko je ubio Arbanase. Te noći, kad su nas prebili, u svojoj kući u Smilčiću živi su zapaljeni Krsto i Antica Arbanas i nevista im Biserka. Sve on to zna, on i njegova klapa, i što su radili po selima, tko je silova, i tko je ubio Ljubu iMarinka Arbanasa. Ubijeni su u kući, nisu se stigli pomaknut, Marinka je još jabuku imala u ustima. Sve to Mladen Graovac zna…
Pritvoren na Bilicama
Mislim kako su na sve što se dogodilo mom klijentu utjecali trenutno zategnuti odnosi između Hrvatske i Srbije – kazao nam je odvjetnik Luka Šušak koji je preuzeo zastupanje Mladena Graovca (52), iz Pančeva, uhićenog u srijedu poslijepodne i pritvorenog u zatvoru na splitskim Bilicama zbog sumnje da je počinio ratni zločin nad civilima 1992. godine na benkovačkom području.
Kako Graovac ima i hrvatsko i srbijansko državljanstvo, nad njim je određen istražni zatvor da bi se izbjegla opasnost od bijega. Nakon ispitivanja, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu donijelo je rješenje o provođenju istrage nad njim. Osumnjičen je da je kao pripadnik pričuvnog sastava milicije tzv. Republike srpske krajine i 92. mtbr. Benkovac počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Postoji osnovana sumnja da je Graovac 25. studenog 1992. godine u privremeno okupiranom području na području Zadarske županije postupao protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata i Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama.
- Kuća mog klijenta je od kuće osobe koja ga je prijavila udaljena oko 200 metara. On je već 20-ak puta dolazio u selo i nije bilo problema. Mislim kako su opće okolnosti međudržavnih nesuglasica utjecale na prijavu – kazao je odvjetnik Šušak.
Živi zapaljeni
Tribalo bi njega pristisnit da kaže tko je ubio Arbanase. Te noći, kad su nas prebili, u svojoj kući u Smilčiću živi su zapaljeni Krsto i Antica Arbanas i nevista im Biserka. Sve on to zna, on i njegova klapa…
Povezani tekstovi
