D.I.C. Veritas

Telegram.hr, 16.09.2016., Neočekivana putovanja najvažnijeg čovjeka pravoslavne crkve neobično su uznemirila hrvatski državni vrh

Kontroverze oko posjeta patrijarha Bartolomeja I.

Arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Bartolomej I., prvi među pravoslavnim episkopima, u samo pedesetak dana dva puta je tajanstvenim putovanjima iznenadio i zbunio pravoslavnu crkvenu nomenkalturu. Ali, i Hrvatsku biskupsku konferenciju te državni vrh u Zagrebu. Naime, oba su ta putovanja bila vezana uz Hrvatsku. Najprije je, 17. srpnja, nenajavljeno, bez da ga je itko od službenih predstavnika pravoslavne crkve dočekao, sletio u zagrebačku zračnu luku. Kao običan anonimus, odmah je nastavio put automobilom u Sloveniju gdje mu je krajnje odredište bio Bled.

Drugi put mu je u Zagrebu, doduše, bio upriličen doček na najvišoj državnoj i crkvenoj razini kakav uostalom pristoji vrhovnom poglavaru Ekumenske Carigradske patrijaršije te prvom po časti među pravoslavnim episkopima, no i taj je dolazak izazvao brojne kontroverze. Kako po načinu na koji je organiziran tako i po motivima dolaska patrijarha Bartolomeja I.

Vrlo oštro priopćenje mitropolita Porfirija

Nakon što je već napustio Sloveniju, krajem srpnja grčka agencija Romfea, objavila je da je patrijarh Bartolomej I. bio incognito, nekoliko dana, na Bledu, a potom i u Francuskoj. Zbog toga je izbio pravi sklandal unutar Pravoslavne crkve. Naime, patrijarh se uopće nije javio zagrebačko-ljubljanskom pravoslavnom mitropolitu Porfiriju Periću, što je nezamislivo: episkop, naime, mora biti obaviješten o dolasku glavnog patrijarha.

Stoga je mitropolit Porfirije izdao priopćenje da odgovorne osobe i službe Carigradske crkve te niti bilo koji organ Srpske pravoslavne crkve, nisu smatrale shodnim formalno izvijestiti ga o nazočnosti Bartolomeja I. na njegovom teritoriju, čak ni nakon njegova odlaska. “Ovim priopćenjem”, zaključio je u vrlo oštrom tonu mitroplit Pirforije, “niti demonstriramo drskost niti tražimo da nam itko polaže računa o svome držanju”.

Bojao da će ga u Ankari povezati s Washingtonom?

Stoga ne čudi što su odmah počela nagađanja zašto je boravak patrijarha Bartolomeja I. u Sloveniji bio obavijen takvim velom tajnovitosti. Razlog, tvrde u Istanbulu, nije bio nimalo bezazlen: patrijarh Bartolomej I. napustio je Tursku svega 24 sata nakon što je propao pokušaj državnog udara protiv predsjednika Erdogana. Stoga, nagađa se, mogu biti samo dva razloga za tako nagli odlazak: strah od mogućeg kaosa u zemlji ili zbog prijetnje osobnoj sigurnosti patrijarhu. Zna se, naime, da Bartolomej I. ima jako dobre odnose s Pravoslavnom crkvom i grčkom manjinom u SAD, da od njih prima značajnu financijsku pomoć, pa se možda pobojao da će ga u Ankari povezati s Washingtonom. Što u vrijeme puča, nije bila osobita preporuka kod pristalica Erdogana.

Prvi, povijesni posjet prvog među pravoslavnim patrijarsima Hrvatskoj, također prate brojne nedoumice. Po službenoj verziji, Srpska pravoslavna Crkva pozvala je u svibnju sve sestrinske pravoslavne crkve na proslavu obilježavanja 75. obljetnice stradanja u logoru u Jasenovcu, na otvaranje obnovljenog vladičanskoga dvora u Pakracu te na simpozij “Novomučenici: Poliperspektiva II”.

Potpuno zatečeni dolaskom

Na te događaje, tvrde u Beogradu, Bartolomeja I. rutinski je pozvao episkop slavonski vladika Jovan, a kako vladika ne poziva patrijarha, to je službeno učinio patrijarh srpski Irinej. I nitko od njih, kažu, nije očekivao da će se Bartolomej I. odazvati pozivu. Stoga su se, kažu, ne malo iznenadili kada su dva tjedna prije početka simpozija, dobili službene upite iz ureda patrijarha o karakteru i temi tog znanstvenog simpozija. A bili su potpuno zatečeni kada su krajem kolovoza, saznali da patrijarh dolazi u službeni posjet Hrvatskoj i Srpskoj pravoslavnoj Crkvi.

O kolikoj je žurbi bila riječ, pokazuje i to da su pozivi na susret Bartolomeja I. s vrhom Katoličke crkve u Hrvatskoj, predstavnicima Vlade te sa stranim veleposlanicima u Zagrebu, upućivani telefonom i to svega nekoliko sati prije početka svečane večere. Prva se, znakovito, tom pozivu odazvala američka veleposlanica. U tu verziju, međutim, na Kaptolu nitko ne vjeruje. Prevladava uvjerenje da je Bartolomej I. stigao u Hrvatsku na poticaj srpskog patrijarha Irineja kako bi demonstrirao svoju potporu Srpskoj pravoslavnoj crkvi u njenim pokušajima da spriječi kanonizaciju blaženog Alojzije Stepinca.

Burne reakcije i kritika Kolinde Grabar-Kitarović

Bartolomej I. je međutim objasnio da je povod njegovog dolaska u Hrvatsku, bila želja da oda počast žrtvama u Drugom svjetskom ratu, jer se “kulturni i civilizacijski nivo svake zemlje i naroda mjeri njegovim odnosom prema precima, a posebno prema onima koji su mučenički stradali služeći svojoj domovini”.

Odmah po dolasku, nakon liturgije u Jasenovcu, uslijedile su i prve ozbiljne kritike: naime, Bartolomej I. je, citirajući Nikodima Svetogorca, spomenuo Jasenovac kao mjesto mučeništva stotina tisuća pravoslavaca. Takva formulacija odmah je izazvala burne reakcije: podsjetila je, naime, na nekadašnje optužbe Beograda da je u Jasenovcu ubijeno oko 700.000 ljudi. Soga je još istoga dana, odmah nakon susreta s Bartolomejom I., predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla: “Treba učiti od povijesti, ali gledati u budućnost. I zato nisu dobre manipulacije s brojkama žrtava koje su se i danas mogle čuti u Jasenovcu”!

Predbacuju mu uplitanje u kanonizaciju Stepinca

Bartolomej I. je, među ostalim, osudio i šutnju koja je pratila zločine, a to je odmah prepoznato kao izravni napad na Alojzija Stepinca kojemu Srpska pravoslavna crkva stavlja na teret, upravo navodnu šutnju dok su se događali zločini nad Srbima. Uz to Bartolomeju I. u Zagrebu se predbacuje da je upravo on zatražio od pape Franje da se prolongira proglašenje Stepinca svecem. To je, uostalom, potvrdio patrijarh Irinej, kada je izjavio kako je čuo da je patrijarh Bartolomej I. još 2014. skrenuo pozornost Papi na slučaj beatifikaije Stepinca rekavši mu da oko toga treba biti vrlo oprezan.

Zbog toga je predsjednica opet reagirala te upozorila kako proces kanonizacije Alojzija Stepinca nije uperen ni protiv koga, pa ni protiv srpskog naroda. Istodobno, izrazila je poštovanje prema svim žrtvama i osudila bilo kakve pokušaje revizionizma.

Govorio je o zločinima nacista, nije spominjao ustaše

Zbog takvog istupa, partijarha Bartolomeja I. odmah su nazvali terenskim operativcem patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja”, a posebice su mu zamjerili što je u njegovoj pratnji bio Aleksandar Vulin, ministar u Vladi Aleksandra Vučića, poznat po grubim napadima na Hrvatsku. No, iz krugova bliskih Pravoslavnoj crkvi Telegramu je rečeno kako se govoreći o žrtvama u Jasenovcu, Bartolomej I. oslanjao na podatke iz Muzeja holokausta u New Yorku gdje stoji da je bilo oko 225.000 žrtava. Ta se brojka u SAD-u uzima kao relevantnom. Međutim, ni to ipak nije nekoliko stotina tisuća koliko je spomenuo Bartolomej I.

Također se upozorava da je Bartolomej I. za boravka u Hrvatskoj isticao zajedničke korijene kršćanstva katolika i pravoslavaca te da je to bilo iznimno važno mjesto u strukturi njegova govora u Jasenovcu. Patrijarh je spomenuo značenje jasenovačkih mučenika za Pravoslavnu crkvu te je potaknuo na njihovo pamćenje i poštivanje, kao i na poštivanje svake druge žrtve bez obzira na narodnu, vjersku ili koju drugu pripadnost. Govorio je, upozoravaju, prije svega o zločinima nacista: nije spominjao ustaše, a o stradanjima Srba govorio je kao o patnjama pravoslavaca. Na kraju je pozvao da se zločini priznaju i oproste te da se krene dalje.

Sigurno nije došao ovdje bez suglasnosti Vatikana

Sve je to na tragu onoga, rečeno je Telegramu, što je patrijarh Porfirije govorio svojedobno u Glini kada je istakao da se žrtve ne smiju zaboraviti, da moraju se poštivati, ali da je snaga u oprostu. “Svoje žrtve poštujemo, ali možemo tražiti krivce samo ako i sami priznamo da su naše žrtve bili i Hrvati, Muslimani, Romi, Židovi… Bez obzira što smo mi žrtve, ni mi nismo bez grijeha…”

Ako se možda još može povjerovati da je Bartolomej I. donio odluku da posjeti Hrvatsku bez utjecaja Srpske pravoslavne crkve, teško je i pomisliti da je mogao doći u Zagreb bez znanja pa i suglasnosti Vatikana i samog pape Franje. Zapravo je nemoguće da bi došao na teritorij koji je pod ingerencijom Vatikana, a da za taj posjet nije znao Papa.

Dojmovi iz Zagreba

Uostalom, poznato je da patrijarh Bartolomej I. gaji bliske odnose s papom Franjom, a jednom je spomenuo i kako je s njim prijatelj. Dakle, upotrijebio je formulaciju koja daleko nadilazi sadašnji stupanj odnosa između Carigrada i Rima.

Poznato je također da je Bartolomej I., odmah po ustoličenju, nastavio dijalog s Katoličkom crkvom koji su započeli papa Pavao VI. i carigradski patrijarh Atenagora, a nazočio je, prvi puta poslije 1000 godina, i ustoličenju pape Franje u bazilici Svetog Petra u Vatikanu.

Ovih dana papa Franjo i Bartolomej I. susrest će se u Asizu, gdje će, vjerojatno, biti i riječi o dojmovima patrijarha iz Zagreba.

Drugi put mu je u Zagrebu, doduše, bio upriličen doček na najvišoj državnoj i crkvenoj razini kakav uostalom pristoji vrhovnom poglavaru Ekumenske Carigradske patrijaršije te prvom po časti među pravoslavnim episkopima, no i taj je dolazak izazvao brojne kontroverze. Kako po načinu na koji je organiziran tako i po motivima dolaska patrijarha Bartolomeja I.

 

 

 

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.