Predsjednik Republike Ivo Josipović, inače pomirljiv i nekonfliktan političar, otvoreno je progovorio o sukobu s Miloradom Pupovcem. Optužio ga je za monopolizaciju srpstva, reketarenje svih vlada i sumnjivo trošenje sredstava. Predsjednik je odgovorio i na prozivke Tomislava Karamarka, optužbe da kadrovira na HTV-u, te objasnio zašto je nedavno imao seriju prozivki Vlade.
Kažete da se Milorad Pupovac obrušio na vas zato što gubi poziciju monopolista na srpstvo u Hrvatskoj. Gdje je tu vaša krivnja, ili zasluga?
Tu nema ni moje krivnje ni moje zasluge. Naprosto, riječ je o političkom procesu koji je sve izraženiji. Istina je, SDSS i dalje dominira izborima, možda će zbog izbornog modela tako biti i ubuduće. Ali sve manje Srba glasa za “manjinsku” listu, sve više svoju afirmaciju traži ili u drugim “srpskim” opcijama ili, još više, u drugim strankama. Pogledajte, nikada nije bilo više Srba u hrvatskoj Vladi. Oni su tamo ne zato što su Srbi, kao što ni drugi nisu tamo jer su Hrvati. Tamo su zato što su sposobni i pošteni ljudi koje je prepoznala njihova stranka. Istina, model čiji je g. Pupovac nositelj, u kome se tražio, prije svega kompromis dijela srpske manjine i hrvatske Vlade kroz materijalne ustupke, imao je smisla, posebno u ratno i poratno vrijeme. Nikako g. Pupovcu ne treba oduzeti zasluge za neke dobre poteze. Ali, danas je taj model potrošen i mnogi Srbi nisu njime zadovoljni. Štoviše, postao je disfunkcionalan, i za rješenje problema koje ima srpska manjina, i za pomirenje između Srba i Hrvata. Temeljio se na “reketarenju” vlada i pribavljanju javnih sredstava po nejasnim kriterijima. Često dobivam pritužbe s upozorenjem da se sredstva koja SNV prima iz proračuna ne troše za cijeli spektar aktivnosti srpske manjine, već da su rezervirana za odabrane.
Iz Pupovčeva tabora moglo se čuti da ste Veljka Džakulu pozvali u Knin na obljetnicu Oluje samo kako biste njemu napakostili. Povod je, kažu, što Novosti ne prestaju pisati o aferi ZAMP.
Možete li zamisliti smješniju tezu!? Javnost je odavno prepoznala doseg tih napisa o navodnoj aferi i o tome najbolje govore i istraživanja javnog mnijenja. Kratko, potpuno mi je svejedno što pišu Novosti. Teza o osveti pozivanjem Džakule kao i teza da time što se navodno raspitujem o financijama SNV-a utječem na neovisnost Novosti na razini su političkog diletantizma. Jasno je o čemu se radi. Strah od političkog procesa demonopolizacije Pupovčeve struje ima iracionalne razmjere pa odatle i infantilne teze kojima se želi potkopati moja politika koja je jednaka prema svim manjinskim strankama, organizacijama i političarima. Broj tekstova i tekstića blisko povezanih pisaca po raznim portalima koji se referiraju na Novosti prilično je impresivan, entuzijazam pisaca zavidan, ali bez značajnog odjeka u javnosti. Zašto? Zato što je potpuno jasno da je riječ o providnoj kampanji koja je politički motivirana i ima za cilj petrificirati ocvalu politiku g. Pupovca. Vjerojatno danas nema medija koji je toliko ovisan o politici i političaru koji je na čelu izdavača kao što su to Novosti. Štoviše, prošli je broj donio kao autorski tekst razrađeno pismo, nekada i s istim rečenicama, koje mi je nekoliko dana prije uputio g. Pupovac. Sudjelovao sam s g. Pupovcem i SNV-om u mnogim aktivnostima, ali oni nemaju monopol ni na srpstvo ni na moju ili bilo čiju politiku. Želim politiku pomirenja voditi sa svim pripadnicima srpske manjine i svim njihovim političarima i organizacijama koji za to imaju želju. Možda danas, nakon razmjene teških riječi, izgleda da naša daljnja suradnja nije moguća. Možda samo izgleda…
Pupovac kaže da njega niste ni zvali u Knin. Zašto?
To je neistina. G. Pupovac je dobio poziv već i kao zastupnik u Hrvatskom saboru. Poziv su dobili i svi ostali zastupnici iz SDSS-a. Usto, moj je savjetnik g. Tatalović zvao njegovu desnu ruku, g. Miloševića koji mu je odgovorio kako g. Pupovac smatra da je još prerano da on dođe na obilježavanje Oluje. Nisam i neću komentirati takvu njegovu odluku. Odluka, ovakva ili onakva, njegovo je pravo, izraz njegove politike. G. Džakula, je, suprotno tome, odlučio doći, pa i uz rizik da i među Hrvatima i među Srbima bude nerazumijevanja njegova čina. Osobno, kao i mnogi drugi, visoko cijenim njegovu odluku da dođe. Mislim da je to važan poziv na daljnji razvoj procesa pomirenja.
Ne prestaje vam se predbacivati dolazak Džakule u Knin, i to zato što je imao osobnu ulogu u agresiji na Hrvatsku. Na koncu, nije se predao, nego je bio uhićen u akciji Bljesak. Mislite li i dalje da je bilo dobro pozvati ga?
Da, ima toga iz desnih krugova. O tome bismo mogli misliti na različite načine. Eto, nije li pravi rezultat pomirbe i uspjeha Hrvatske kao demokratske države ako i sudionici pobune prihvate institucije hrvatske države i s poštovanjem sudjeluju u proslavi oslobođenja Hrvatske. Ali, mislim da se manje zna i da je g. Džakula prilično rano shvatio da pobuna nema smisla, da je odigrao važnu ulogu u procesu mirenja, do te mjere da su ga vlasti paradržave uhitile pod optužbom izdaje za koju je bila predviđena smrtna kazna. Da, bilo je dobro pozvati g. Džakulu, hvala mu što je došao. Isto tako, istaknuo sam i u kninskom govoru, i mi, Hrvati, hrvatska država, moramo prepoznati i žrtve sa srpske strane i odati im počast. Moramo i do kraja inzistirati na provedbi Ustavnog zakona, rješavanju problema izbjeglica, rješavanju problema naših građana, bez obzira na to koje su nacionalnosti.
Biste li podržali Džakulinu ideju da se napravi zajednički spomenik srpskim i hrvatskim žrtvama?
Mislim da je o tome još rano razglabati, rane su još svježe. Ali, svim žrtvama, bez obzira na nacionalnost, možemo zajedno odati počast. Podsjetit ću, ovo što govorim nisu prazne riječi, ja sam to odavno učinio.
Prvi ste glasno izgovorili da Pupovac reketari vlade. Konkretno ste naveli da je ucijenio bivšu HDZ-ovu vladu za izborni zakon koji mu je trebao biti sigurna ulaznica u Sabor.
Da, i tu su eskalirala naša politička razmimoilaženja. Bio sam javno protiv tog zakona, smatrao sam ga političkim mutantom koji je trebao ojačati monopol SDSS-a. Drago mi je da ga je Ustavni sud ukinuo. Zanimljivo, odlučujući prijedlog Ustavnom sudu podnijela je druga srpska organizacija. I to puno govori.
U zadnje vrijeme otvorilo vam se više fronta. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko optužio vas je da prekoračujete ovlasti. Kako ste to shvatili?
Briga za ostvarivanje Ustava koju pokazuje g. Karamarko sigurno je dirljiva i dobronamjerna. Ali, zamislite, čelnik jedne velike političke stranke smatra, ni više ni manje, da predsjednik države ne bi trebao sudjelovati u političkim razgovorima o granicama države!? Pa to je zaista ozbiljno nerazumijevanje Ustava, a i političke pozicije predsjednika u cjelini. Briga o teritorijalnom integritetu, a i vanjskopolitičko pitanje usuglašavanja sporazuma sa susjednom i prijateljskom BiH čak su i formalno u nadležnosti predsjednika. Ustav je jasno rekao koje su formalne ovlasti predsjednika. I u tim granicama odlučujem. Ali, Ustav ima i tzv. treću ovlast koja od predsjednika traži da se brine o usklađenom radu državnih tijela. Usto, predsjednik je i političar od kojega građani s pravom očekuju da ima stav o svim važnim pitanjima u državi, čak i kad ona formalno ne spadaju u njegovu nadležnost. Eto, mediji i građani me svaki dan pitaju o gospodarskoj situaciji, zaštiti njihovih prava i mnogim drugim pitanjima. Zato, neka g. Karamarko zaboravi na ambiciju da me udalji od političkih rasprava i političkih procesa. Sjetite se, još u kampanji sam obećao da ću biti kaktus, ne fikus. To građani od mene očekuju, a briga za ustavnost mog djelovanja g. Karamarka potvrđuje da sam u tome vjerojatno uspješan. Sada to nije potrebno, ali, ako to situacija s granicom bude tražila, pozvat ću čelnike političkih stranaka na razgovor. Naravno, g. Karamarko ne mora doći. Sigurno je, javnost će mu to dobro honorirati…
Činilo se da dobro komunicirate s Karamarkom, a navodno se periodično sastajete i razgovarate o politici. Je li to točno?
Našli smo se dva-tri puta. Smatram da predsjednik države mora imati kontakte i s Vladom i s oporbom. Bili su to korisni i ugodni razgovori, naravno, o politici.
Gdje je puklo? Je li moguće da je Sporazum Tuđman-Izetbegović predsjedniku HDZ-a jedini povod za optužbu kako Vladi otimate izvršne ovlasti?
Nije nigdje puklo. Naprosto, g. Karamarko ima svoje viđenje funkcije predsjednika. Nisam siguran da g. Karamarko, kad upozorava da Vladi “kradem” izvršne ovlasti, zapravo ne želi zabiti klin razdora između mene i Vlade. Inače, g. Karamarku za informaciju, konačna odluka o Sporazumu nije u rukama izvršne, već zakonodavne vlasti.
Premijer Zoran Milanović kaže da odbacivanjem Sporazuma o granici s BiH otvaramo Pandorinu kutiju, niz neuralgičnih točaka i da problem nećemo zatvoriti još niz godina. Slažete li se?
Da, slažem se i mislim da je dobro što je premijer Milanović otvorio pitanje sređivanja granica naše zemlje. Naravno, ovakvom konstatacijom ne prejudiciram odgovor kakva treba biti konačna odluka o sporazumu Tuđman-Izetbegović. O tome što smatram potrebnim učiniti da bi odluka bila racionalna, ispravna i s podrškom većine građana, već sam govorio i za Večernji list, ne bih ponavljao.
Dok Pupovac i Karamarko kritiziraju vas, vi kritizirate Vladu. Imali ste čak seriju istupa u kojoj niste nimalo štedjeli rad tima Zorana Milanovića. Je li vam premijer to zamjerio?
Vraćam se na tezu o ustavnoj i političkoj ulozi predsjednika. Sadašnji premijer i njegova stranka kandidirali su me za predsjednika i siguran sam, i oni, kao i drugi građani, očekuju da svoj posao radim onako kako sam obećao u kampanji. Kada je riječ o kritikama Vlade, odmah želim reći: podržavam ovu vladu i želim joj uspjeh. O njenom uspjehu ovisi uspjeh sviju nas. Podsjetit ću, isto sam govorio i za prethodnu vladu gđe Kosor. Pa i vi ste u jednom od svojih komentara ustvrdili da imam isti odnos prema prošloj i sadašnjoj Vladi. Točno je. Zaista, smatram da predsjednik treba biti partner Vladi, ali i određeni korektor, naravno na političkoj razini, bez zadiranja u njene nadležnosti. S ovom vladom mi je takav odnos lakši, veže nas svjetonazor. Ova je vlada opterećena golemim problemima čije dubine donedavna nismo bili ni svjesni. Očekivanja ljudi su velika. Zato kritike koje sam uputio treba shvatiti kao poticaj da se žustrije i odlučnije zauzda, slobodno možemo reći, neman gospodarske krize. Sigurno je, svi bismo, pa i Vlada, da ide brže i lakše. Na žalost, danas nema brzih i lakih rješenja. Bez obzira na kritike, vjerujem da ova vlada može biti uspješna, da može ostvariti nove investicije, otvoriti nova radna mjesta.
Je li po vama realan dolazak MMF-a i podržavate li tu opciju?
Ta je odluka stvar Vlade. Ona bi značila da su naši problemi još ozbiljniji no što se misli. Sigurno, samo po sebi to nikome ne bi bila dobra vijest. Osobno, nemam parametara da bih davao prosudbe o tome na stručnoj razini. Ako bude nužno, Vlada će pozvati MMF. To nije stvar o kojoj se raspravlja na razini sviđa li se nekome to ili ne, podržava li ili ne. To je stvar procjene možemo li financijski prebroditi idući period ili ne. Gotovo bih rekao, to je stvar izračuna i projekcije našeg financijskog stanja.
Stalno se špekulira (a pritom se poziva na političke i diplomatske krugove) da Vlada gubi podršku, da je izvjesno formiranje tehničke vlade na jesen, a da ćete vi u tome imati ulogu svojevrsne političke premosnice. Otkud te priče i koliko su realne?
Kod nas je političko fantaziranje prilično razvijena disciplina, naravno, uz prigodni set tračeva. Koalicijska vlada ima jasnu i čvrstu većinu i nije dobro da je se na psihološkoj razini potkapa pričama bez temelja.
Jeste li, budući da ste prošli polovicu mandata, započeli neformalnu kampanju za iduće predsjedničke izbore?
Nisam. Istina, rad svakoga tko je na izbornoj dužnosti sam je po sebi određena kampanja.
“Dobro upućeni” krugovi tvrde da ste počeli kadrovirati na HTV-u. Jeste li u boljim odnosima s novinarima i urednicima HTV-a ili s političarima u čijoj je nadležnosti provedba Zakona o HRT-u, pa i kadroviranje?
“Dobro upućeni krugovi” su, kako ste prije rekli, lamentirali o tehničkoj vladi koju ću promovirati, g. Pupovac izmišlja o mom utjecaju na uređivačku politiku Novosti, jedna me zaista dobra prijateljica pitala zašto se zalažem za ukidanje Nacionala i Fokusa, svako malo dobivam upite o mojim novim savjetnicima, ambasadorima, generalima… Zadnji je trač da će jedna moja savjetnica postati glavna urednica HRT-a. Vidjet ćete, neće, i to vam najbolje govori koliko je kod nas razvijena kultura trača i političkog konfabuliranja. Ako već pitate, s nekim od novinara i urednika HRT-a sam profesionalno surađivao, a s gotovo svim važnijim političarima imam zaista dobre odnose. Jasno je tko odlučuje o kojem pitanju, a sve priče, razmišljanja, ogovaranja, savjeti, preporuke, sufliranja bilo koga, nevažni su. U konačnici, za odluku odgovara onaj tko je donosi.
Gotovo napadno branite tajne službe. Kako možete biti toliko sigurni u njihovo poštenje i uspjehe budući da vaše ovlasti ne uključuju nikakve kontrolne mehanizme?
Tu ste potpuno u krivu. Predsjednik, jednako kao i premijer, ima veliku ulogu u radu tajnih službi i mogućnost uvida u njihov rad. Čak bih rekao da premijer i predsjednik odgovaraju za njihov rad. Upravo zato, napadno ili nenapadno, morao sam stati u njihovu zaštitu od neosnovanih optužbi. Postoje i mehanizmi civilnog nadzora. Stojim iza svih riječi koje sam izrekao o radu tih službi. Posebno o optužbama za neovlašteno “skidanje” mailova. Toga nije bilo. Isto tako, potvrđujem ono što sam rekao o pozitivnoj ulozi službi u otkrivanju kriminala. Naravno, to ne znači da su službe savršene.
Što kažete na sumnje u Vladi kako su na meti obavještajnog podzemlja, te kako nije slučajno da stalno cure potencijalno kompromitirajući mailovi?
Prvo da razjasnimo što je obavještajno podzemlje. To su ljudi koji nisu dio obavještajnog sustava, iako su često bivši djelatnici službi, koji se nezakonito koriste metodama koje zakon dopušta samo ovlaštenim osobama službi. Ono je često u funkciji nekih političkih opcija ili organiziranog kriminala, pa i pojedinaca. Neovlašteno prikupljaju podatke, često ih fabriciraju, izmišljaju i zloupotrebljavaju. Ne mogu prosuditi koliko je curenje mailova o kojemu govorite naprosto rezultat nezadovoljstva ljudi u samim institucijama koji smatraju da trebaju javnosti otkriti sadržaj koji je politički i moralno neprihvatljiv. Uz curenje, Vlada se mora brinuti i o tome kakav je sadržaj informacija.
Jeste li s premijerom razgovarali (ili se već dogovorili) o novim šefovima tajnih službi?
U VSOA-i i SOA-i nije bilo smjenjivanja čelnika i neće ih biti. Generalu Grdiću je istekao mandat ravnatelja VSOA-e i on je otišao na drugu odgovornu dužnost. Na njegovo je mjesto imenovan zajedničkom odlukom premijera i mene general Klanac. Kada istekne mandat sadašnjem šefu SOA-e, premijer i ja ćemo sigurno jednako tako suglasno odlučiti tko će biti na njenom čelu u idućem mandatu.
Kakav je vaš stav o novoj luksuznoj zgradi SOA-e, i to od načina na koji je donesena odluka da se gradi, njenoj cijeni, načinu plaćanja te konačno činjenici da je u vlasništvu stranaca?
U tijeku su provjere i ne želim govoriti napamet. Kad dobijem sva izvješća, onda ću zauzeti stanovište. Budite sigurni, na tu će se investiciju primijeniti svi kriteriji kao i na svaku drugu državnu investiciju, naravno, uz uvažavanje specifičnosti namjene.
Kako provodite godišnji odmor?
Zapravo, na poslu koji radim nemoguće je odvojiti službeno od privatnog, pa i u vrijeme koje nazivamo godišnjim odmorom. Klasičnog godišnjeg odmora, u kojemu zaboravljam na poslove, nema. Boravio sam tjedan dana u Baškoj Vodi kod roditelja, ali ni tamo nisam bio bez službenih aktivnosti, intervjua, susreta s građanima. Nije mi bilo moguće izaći u mjesto a da me začas ne okruže mještani ili turisti. To je i razlog zašto nisam mogao ići na prepunu plažu. Nakon toga slijedi boravak na Brijunima, također kao kombinacija odmora i rada. Među ostalim, dolazi i predsjednik Makedonije Ivanov, odlazim na trku na prstenac, primam više gospodarstvenika, političara… Tu je i ova polemika s g. Pupovcem. U ono vrijeme koje je slobodno šetam, odigram koju partiju stolnog tenisa, pogledam neki film. Naravno, i pročitam neku stranicu više no što mi je to moguće u Zagrebu.
Tadić ljetuje na Visu. Je li vam se javio?
Da, čuli smo se telefonom. Zaželio sam mu ugodan boravak u Hrvatskoj.
Povezani tekstovi
