To što su napustili vjekovna ognjišta kao da nije bilo dovoljno. Tog 7. avgusta prije tačno 21 godinu na Petrovačkoj cesti, hrvatski “migovi” koji su poletjeli iz Splita bombardovali su kolonu izbjeglica. Poginulo je devetoro Krajišnika, među njima četvoro djece i jedna dvadesetogodišnjakinja, a čak 50-oro ih je ranjeno.
Vrijeme prolazi, ali bol ne, priča Milutin koji je izgubio brata Krstana i bratanca Darka.
“Vrijeme teče, sigurno da vrijeme teče, ali nema brata. Došao sam da posjetim, da zapalim svijeću, da obilježimo to”, kaže Milutin Vuković.
Dušanka Pećanac radila je u polju kad je počeo napad. Nekoliko života ugasilo se u sekundi. Iz kolone je izvlačila ranjene i te slike nikada neće zaboraviti.
“Vrcaju patike, obuća, bježi jadni narod, sad će se kažu avion vratiti, pa će nas opet bombardovati, djeca mi jadna govore – joj teto, spašavaj, ne možeš to gledati očima”, prisjeća se Dušanka Pećanac.
Bombardovanje na Petrovačkoj i Prijedorskoj cesti kod Svodne, zločini su čiji se počionioci itekako znaju, ali nema političke volje da se oni procesuiraju, kažu u “Veritasu”.
“U svim njihovim izvještajima piše da je izvršen zadatak, taj njihov avion da je uništio nekoliko oklopnih vozila, tenkova, nigdje ni riječi da je gađao civile i da su civili izginuli. Pored ovih koji su izgubili život bilo je na desetine ranjenih što teže što lakše”, rekao je Savo Štrbac, direktor dokumentaciono-informacionog centra “Veritas”.
Hrvati su ovu akciju ocijenili uspješnom, a civilne žrtve kolateralnom štetom. U Tužilaštvu BiH već godinama se vode postupci protiv nepoznatih lica za taj i zločin u Svodni, ali se kraj istrage još ne nazire. Porodice stradalih nadaju se da će zločinci kad-tad odgovarati.
Povezani tekstovi
