D.I.C. Veritas

e-Veritas, 10.09.2022, ZAVRŠNI IZVJEŠTAJ EKSPERTSKE KOMISIJE UN-a O ISTRAZI O MEDAČKOM DŽEPU

U arhivu Veritasa nalazi se Završni izvještaj Ekspertske komisije UN-a, osnovane u skladu sa Rezolucijom 780 Saveta bezbednosti (1990) Aneks VII, o istrazi o Medačkom džepu, obavljene pod nadzorom Vilijama Fenrika, člana Ekspertske komisije Savjeta bezbjednosti i izvjestioca o istrazi na licu mjesta, i glavnog pravnog analitičara Dž. S. HoIanda, majora kanadsklh oružanih snaga, koji je objavljen u decembru 1994. godine iz kojeg donosimo najinteresantnije dijelove:

I  UVOD

Operacija Medački Džep obuhvata vojne operacije vojnih snaga Republike Hrvatske, UNPROFOR-a i u manjem obimu snaga Republike Srpske Krajine u blizini Medaka u Hrvatskoj, u septembru 1993.

Na žalost, to je tipičan primjer kako se vodi, i kako su se oduvijek vodili ratovi na Balkanu.

II  PREGLED

Operacija je izvedena sjeverno od grada Medaka, a izvan Južnog sektora, zone zaštićene od strane UN. Medak se nalazi 150 km jugozapadno od Zagreba.

Devetog septembra, oko šest sati izjutra, hrvatske snage su napale Medački Džep. Napadu pješadije i tenkovskih snaga prethodila je artiljerijska i minobacačka vatra. Hrvati su napadali sa sjeveroistoka i brzo poubijali i porazili malo Srba koji su se branili. Porazivši srpsku odbranu, hrvatske snage su uskoro zauzele Divoselo (Strunići), Čitluk (Lički), Donje Selo i okolna sela. Do 10. septembra, hrvatska vojska je zauzela cijelu oblast.

Razloge za hrvatski napad je nemoguće odrediti sa sigurnošcu. Nagađanje uključuje: pripremanje hrvatske vojske za veću operaciju, testiranje njihovih snaga, osveta Hrvata zato što su Srbi gađali Gospić, želja Hrvata da prošire svoj front ili jednostavno želja da okupiraju teritoriju.

III  OPIS

… Nakon pregovora između hrvatske strane i UNPROFOR-a, hrvatska vojska se povukla sa teritorije na položaje prije 8. septembra zbog dolaska snaga UN. Povlačenje hrvatskih snaga počelo je 15. septembra i trebalo je da bude završeno do 18 časova 16. septembra.

Snage UN su mogle da čuju desetine eksplozija i da vide dim koji se izdizao sa teritorije koju su kontrolisali Hrvati. Te eksplozije i dim nisu primjećeni prije 15. septembra. Takobe se čulo lako oružje sa iste teritorije. Puno je svjedoka, uključujuci sve pripadnike Prvog kanadskog bataljona, UNMOS, UNCIVPOL, civilnog osoblja UN, osoblja UN i kanadskih snaga za javne poslove, kao i novinskih reportera koji to potvrđuju. Svi misle da su Hrvati vršili etničko čišćenje Džepa prije predaje te teritorije snagama UN. U podne 16. septembra hrvatske snage su spriječile pripadnike kanadskog bataljona da pređu na teritoriju Medačkog Džepa, što predstavlja povredu postignutog dogovora. Snage UN i novinska agencija Rojters su snimile na video kasete ovo odlaganje predaje teritorije. Osoblje UN smatra da je to bio taktički potez Hrvata da bi dobili više vremena da završe etničko čišcenje Džepa.

… UNPROFOR timovi su pronašli 18 leševa odmah nakon operacije. Hrvatske vlasti su pre- dale 64 tijela za koja su rekli da su nađena na teritoriji Medačkog Džepa. Ova tijela su predata srpskim vlastima. Od svih tijela 59 (71%) su vjerovatno bila tijela vojnika, a 23 (29%) tijela civila. Među drugim koji su otežavali određivanje pripadnika vojske bilo je i to što su tijela civila bila obučena u vojnu odjeću, a tijela vojnika u civilnu odjeću.

Srpske vlasti su identlfikovale većinu tijela.

Zdravstveni stručnjaci su pregledali 18 tijela koje je predao UNPROFOR. Preliminarna istra- živanja na terenu i okolnosti u kojima su tijela nađena otkrivaju:

  1. Neke sumnjive okolnosti, npr. dva spaljena tijela su nađena u betonskom kokošinjcu koji je mogao da se koristi kao zatvor, jedno tijelo vezano, itd.;
  2. Neka tijela su imala povrede koje su mogle da nastanu prije smrti, npr. polomljene noge, polomljen vrat, smrskano lice;
  3. Neki dokazi o tome da je mučenje izvršeno prije smrti ili poslije smrti, npr. leševi bez očiju, ušiju, sa odsječenim prstima na šaci;
  4. Veći broj povreda glave nego što se moglo očekivati.

… Pored uništavanja zgrada, svi svjedoci su vidjeli da je većina stoke ubijena i da je većina lične imovine, uključujuci vozila i poljoprivredne mašine bila uništena. Primjetili su da je sjeno bilo i zapaljeno, a da su bunari sa vodom bili zagađeni. Hrvatske snage su okolo razbacale stotine hiruških rukavica.

… lstraga pokazuje da su kuće rušene ili podmetanjem požara ili dizane u vazduh postavljanjem eksploziva. Artiljerija nije uzrokovala razaranja, kao ni tenkovska vatra, ispaljivanje raketa ili bombardovanje. Osoblje Prvog kanadskog bataljona vjeruje da su mine korišćene da bi se uništile kuće koje nisu bile zapaljene. Međutim, nijedan od prethodno navedenih svjedoka nije siguran koja je vrsta eksploziva korišćena…

IV  ANALIZA

Prethodno navedeno otkriva nekoliko širokih potencijalnih kategorija “ozbiljnog narušavanja međunarodnog humanitarnog prava” ili ratnih zločina pod nadležnošću Međunarodnog Tribunala za ratne zločine. To su:

  1. Ubistvo (“namjerno ubijanje” -član 2(a), “ubistvo”- član 5(a), nezakonito gađanje civila koje dovodi do smrti, a koje je opšte kršenje ratnih zakona – član 3);
  2. Mučenje (“mučenje ili nehumano postupanje” – član 2(b), namjerno izazivanje patnje ili povrede”- član 2(c), “mučenje”- član 5(f));

c. Genocid ubijanjem (član 4(2)(a)) ili izazivanjem ozbiljnih tjelesnlh oštećenja (član 4(2)(b));

d. Namjerno uništavanje (“uništavanje velikih razmjera i prisvajanje imovine, a što nije opravdano vojnim potrebama i izvršeno nezakonito i neopravdano” – član 2(d), “namjerno uništavanje… sela, ili uništavanje neopravdano vojnim potrebama” – član 3(b));

e. Pljačkanje (“pljačkanje… privatne imovine”- član 3(e))

Ratni zločini su analizirani na pragmatičan, usko pravni način. Analiza treba da pokaže ko se pojedinačno može smatrati odgovornim za bilo koji od navedenih zločina. Rad na ratnom zločinu, ma kako taj zločin bio strašan ili očigledan, beskoristan je ako se ne može potpisati pojedinačna odgovornost.

Takva analiza treba da se odnosi na one direktno odgovorne “koji su planirali, otpočeli, na- redili, izvršili ili na drugi način pomogli ili podstakli” zločin (član 7(1)). Takođe ce se uzeti u obzir indirektna (komandna) odgovornost, kako stoji u članu 7(3), o pretpostavljenom “ako je znao ili imao razloga da zna da je podređeni planirao takve radnje ili ih je počinio ili je pretpostavljeni propustio da preduzme neophodne mjere da spriječi takve postupke ili da zbog toga kazni počinioce.”

…Ne može se poreći ogromno razaranje. Stotine kuća je uništeno, većina stoke je ubijena ili odvedena, sva privatna imovina je uništena ili prisvojena, sva vozila i poljoprivredna mehanizacija su uništeni ili uzeti, sjeno je zapaljeno i mnogi bunari su zagađeni. Uništavanje je bilo potpuno. Vrijeme razaranja nije bilo u skladu sa bilo kojom legitimnom vojnom akcijom niti je bilo vojno opravdano. Najveci dio razaranja se dogodio, prema mnogim očevidcima, 16. septembra.

Ovo potvrđuju zvuci eksplozija, izdizanje dima i činjenica da su mnoge zgrade gorjele kada su snage UN ušle u Medački Džep. Razaranje se dogodilo nakon što su Srbi prestali da pružaju otpor. Na prostorima odakle su se čule eksplozije i odakle se vidio dim nije bilo Srba. Sve srpske snage su se povukle sa te teritorije u vreme najveceg razaranja. Raštrkanost objekata, uz kratku i povremenu vatru koju su otvarali Srbi, ne opravdava ovaj nivo razaranja.

Ogromno razaranje uništavanje i paljenje nije u skladu sa legitimnim vojnim operacijama…

Na kraju, kao potpisnica Protokola ženevskih konvencija iz 1977, Hrvatska nije smjela da koristi takvu vojnu taktiku.

Nije pogodno goniti bilo koga za bilo koje mučenje koje je izvršeno u operaciji Medački Džep. Prvo, nije jasno da je iko bio mučen. Za svaki slučaj mučenja moguće je da je tijelo bilo izloženo sakaćenju poslije smrti, a ne prije smrti. Medutim, sakaćenje tijela je po sebi konvencionalni ratni zločin. To nije posebno obuhvaćeno u članu 3. ali je možda u njegovom opštem sadržaju. Određenost ovog pitanja zavisi od toga da li je sakaćenje leševa “ozbiljno kršenje međunarodnog humanitarnog prava” (član 1).

U pogledu ubistava, ni jedan pojedinac se ne može identifikovati, a da je bio uključen u mučenje ili sakćcenje. I pod pretpostavkom da se mučenje i sakaćenje može dokazati, nekoliko slučajeva ne mogu stvoriti ubjedljivi model koji se može pripisati komadantima.

Određeni hrvatski oficir je odgovoran za operaciju hrvatskih snaga. Dokaz je jasan i ubjedljiv da je on bio odgovoran.

Drugi oficir je bio zadužen za povlačenje hrvatskih snaga. Međutim, njega su poslali iz Zagreba 15. septembra da nadgleda povlačenje. Hrvati su povlačenje vidjeli kao izuzetno osjetljivu operaciju, za šta je bilo potrebno posebno nadgledanje. Stoga je njegova odgovornost problematična zbog ograničenog vremena koje je proveo u toj oblasti.

Nema direktnog dokaza protiv komandanta Devete brigade koja je učestvovala u ogromnom razaranju. Međutim, kao komandant glavnih snaga koje su učestvovale, on je odgovoran za razaranja u Medačkom Džepu. Grafiti u nekim uništenim zgradama ukazuju na prisustvo Devete brigade.

Prvopomenuti komandant je ubrzo po završetku bitke smjenjen. Ovo, kao i njegovo albansko porijeklo ukazuje na to da su hrvatske vlasti možda više spremne da predaju njega Međunarodnom Tribunalu nego drugog oficira koji je hrvatskog porijekla.

V  PRIJEDLOZI

Predlaže se da se dva hrvatska oficira optuže za svaki od slijedecih ratnih zločina posebno:

  1. tešku povredu Ženevskih konvencija od 12.08.1949., i to za razaranje velikih razmjera i pri- svajanje imovine, a što je zaštićeno odredbama Ženevske konvencije, kada takvo uništavanje i prisvajanje nije opravdano vojnim potrebama i kada je izvršeno nezakonito i namjerno, suprotno članu 2 (d);
  2. kršenje ratnog prava i običaja rata, namjerno uništavanje sela ili uništavanje neopravdano vojnim potrebama, suprotno članu 3 (b); i
  3. kršenje ratnog prava i običaja rata, pljačkanje privatne imovine, suprotno članu 3(e).

Takođe se predlaže da se niko ne optuži za bilo koje ubistvo, mučenje, sakaćenje koje se dogodilo u toku operacije. Niko nije identlfikovan da je bio odgovoran za takve zločine.

Postoje neke sumnjive okolnosti i čak neka očigledna ubistva. Međutim, nema ubjedljivog modela koji bi dokazao da je taj komandant indirektno odgovoran.

 

Veritas.info

 

Baner Sufinansiranja Foto: ilustracija, Ministarstvo kulture i informisanja, 664x195

 

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.