Izjavom da se u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu dogodio genocid, ali prije svega prema Jevrejima, tek kasnije i prema Srbima i to isključivo onima iz Potkozarja te da su Srbi pružali otpor zbog čega su bili tretirani kao neprijatelji, a njih se ne ubija u logoru, izgovorene 22. aprila ove godine na odavanju počasti ubijenima u Jasenovcu, predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, ko zna po koji put svojim (ne)promišljenim izjavama potresa javnost. Ovaj put i srpsku i hrvatsku.
I ova je, kao i mnoge druge njegove izjave, dvosmislena, kontradiktorna i provokativna, izgovorena po sistemu “toplo – hladno”, odnosno red istine pa red insinuacija.
Kao i mnogi drugi, i ja se pitam zašto daje takve izjave – da li zbog neznanja, privlačenja pažnje, sezancionalizma…? Pratim ga već dugo i mislim da ima svega više nego nepoznavanja teme o kojoj govori.
Iz perioda njegovog predsjedanja vladom pamte se njegove izjave da je Hrvataka “slučajna država” i da je devedesetih u Hrvatskoj bio “građanski rat”. Javno izreći takve ocjene o državi čiji si premijer jeste i neobično i hrabro, da ne kažem i suludo, što mu poltički protivnici ne zaboravljaju.
Pamti se i njegova izjava s kraja njegovog premijerskog mantata, nakon što je u septembru 2015. njegova vlada, zbog migrantske krize, privremeno zatvorila granicu prema Srbiji: ”Šaraj malo, brate. Šalji malo gore u Mađarsku i Rumuniju”.
A iz perioda predizborne kampanje za vanredne parlamentarne izbore 2016. godine ostala je upamćena i njegova izjava izgovorena na HTV-ovu sučeljavanju s Andrejom Plenkovićem, liderom HDZ-a: “Moj je djed bio ustaša, a to mom ocu iz partizanske porodice nije smetalo”, što je šokiralo cijelu javnost, jer prije toga nikada nije javno spomenuo djeda ustašu. Medijska potraga za djedom ustašom, utvrdila je da je zapravo očuh njegove majke bio u ustašama a da mu je pravi djed poginuo 1943. od njemačke aviogranate u rodnom Senju.
Uprkos izmišljenom djedu ustaši, Narodna koalicija sa njim na čelu imala je iznenađujuće loše rezultate, zbog čega se i nije kandidovao za novi mandat na čelu predsjednika SDP-a te se jedno vrijeme povukao u političku ilegalu, iz koje je vaskrsnuo 2019. kao kandidat svoje stranke na predsjedničkim izborima, na kojima je u januaru 2020. u drugom krugu porazio tadašnju predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović.
Od dolaska na funkciju predsjednika države, počev od inauguracije, koja je bila drugačija i mnogo skromnija od svih predhodnih, Milanovićeve izjave i postupci zabavljaju ali i zbunjuju prvenstveno hrvatsku javnost i mnogo glavobolje zadaju ostalim vlastodržcima u Hrvatskoj.
Tako je 22. aprila 2020, nakon što je zajedno sa drugim visokim hrvatskim zvaničnicima, antifašistima i liderima srpske, romske i jevrejske zajednice u Hrvatskoj, prisustvovao zajedničkoj komemoraciji posvećenoj žrtvama koncentracionog logora u Jasenovcu, govoreći o spomen ploči koju su pripadnici HOS-a tri godine ranije postavili u Jasenovcu, na kojoj dominira ustaški pozdrav “Za dom spremni”, izjavio : “To treba maknut, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”, što je opet izazvalo salvu potpuno suprotnih reakcija.
Njegovo napuštanje državnog obilježavanja hrvatskih “pobjedničkih” akcija “Bljesak” 1. maja 2020. u Okučanima i “Maslenica” 22. januara ove godine u Zadru, zbog učešća predstavnika HOS-a obučenim u majice sa ispisanim pozdravom “Za dom spremni”, takođe je izazvalo suprostavljene reakcije.
Način na koji je nedavno “razbucao” konkurs DSV-a za predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske isticanjem svoje kanditakinje, koja se nije ni javila na konkurs, smatra se početkom istinske reforme korumpiranog pravosuđa u Hrvatskoj, u kojojem sve važnije poluge drže hadezeovi kadrovi, selektovani početkom devedesetih nakon “čistke” nepodobnih .
U svojoj “borbi” Milanović najviše koristi društvene mreže, posebno fejsbuk, u čemu je, po mnogim analitičarima, prevazišao čak i bivšeg američkog predsjednika Trampa. U svojim porukama ne štedi nikoga pa nikoga i ne ostavlja ravnodušnim. Svoje političke protivnike, u koje spadaju predsjednici Vlade i Sabora i njihovi koalicioni partneri, naziva najpogrdnijim nazivima: Plenković je ružan, Pupovac je prljav, a Jandroković, kojeg zovu i Njonjo, je zao, dijeleći im uloge iz italijanskog grotesknog filma iz sedamdesetih “Ružni, prljavi i zločesti”.
Svoje napade preko objava na fejsbuku ovako objašnjava: “U današnjoj se Hrvatskoj ja (…) sam samcat mlatim s udbaško-hadezeovskim polusvijetom i njihovim bezbrojnim platformama. Bez ikakvog ‘aparata’ na mojoj strani. Tek čvrsta ljevica i oko sokolovo. Pet puta dnevno moram reagovati ne bih li razgonio rojeve štetočina, koji neometano i bez ikakvih posljedica – lažu. Većina za novac. Novac vlasti”.
Napadnuti ni njemu ne ostaju dužni. Jedan od njih, Vladimir Šeks, siva eminencija svih hadezovovih vlada, za Milanovića kaže: “Mislim da su simptomi jedne psihičke bolesti već visoko uznapredovali, da se radi o jednoj progresiji, nisam stručnjak, ali da se radi o jednom koktelu određenih poremećaja osobnosti”. A Milanović njemu uzvraća: “Pedeset četiri godine živim normalno, a sad sam odjednom poludio kad sam tebe i tvoje sreo”.
Činjenica je da Milanovićeve objave na fejsbuku gledaju stotine hiljada ljudi, hiljade ih lajkuje, a ogromna većina komentara doživljava ga pozitivno poput ovog: “Gospodine Predsjedniče Milanović, da Vas nema trebalo bi Vas izmisliti.”
Činjenica je i da je Milanović, uprkos sukobima, svađama i javnim vrijeđanjima, kako pokazuju najnovija istraživanja javnog mnijenja, na vrhu skale najpozitivnijih političara u Hrvatskoj.
Izborom nekih Milanovićevih izjava i postupaka, samo sam želio skrenuti pažnju čitaocima da Milanovićeve izjave nikad nisu jednoznačne i decidirane, te da ih treba posmatrati u kontekstu njegovih ostalih izjava i postupaka.
