ZAGREB(SNV) – Na odnosu prema stradalim, nestalim Srbima i ostvarenju prava njihovih porodica vide se opstrukcija i različiti aršini hrvatskih vlasti i institucija, ističu u Udruženju “Protiv zaborava”. Udruženje se u svom radu suočava s brojnim problemima i zbog toga očekuje podršku srpskih organizacija, a prije svega zastupnika SDSS-a s kojima su ovih dana razgovarali predstavnici Udruženja.
- Udruženje koje je osnovano prije četiri godine, sada ima osamdesetak članova, uglavnom iz Vukovara, Voćina i Pakraca, a radi se na širenju u ostale dijelove zemlje, kaže predsjednica Udruženja Marica Šeatović iz Novske, dodajući da bi se jačim organiziranjem pomoglo članovima porodica stradalih i nestalih u njihovim statusnim problemima.
Sama Marica Šeatović žrtva je dugogodišnje pravne borbe s vlastima koje niz godina nisu poduzimale ništa ubojice njenog muža i još troje ljudi izvedu pred sud. Kad su ih i dovele na suđenje, ispalo je da su počinitelji iz redova HV-a u međuvremenu umrli, a da dvojica optuženih u tom procesu nisu krivi. “Utješno” je, kao i u slučaju Petra Mileusnića, također u Novskoj, dokazano da su pripadnici HV-a planirano usmrtili srpske civile u Novskoj. To bi nakon 22 godine pružilo temelj za ostvarivanje materijalnog obeštećenja, iako je Marica Šeatović do sada platila silne pare zbog odbijajućih zahtjeva za odštetu zbog smrti muža.
Osim Marice Šeatović, djelomičnu zadovoljštinu dobila je i Jelica Paić kojoj je također ubijen suprug. Nakon što je njen predmet obišao hrvatske sudove, završio je na Evropskom sudu u Strasbourgu, odakle je preporučeno da se ona, njene kćeri i država nagode, što je do sada jedini takav slučaj. Nakon nagodbe, njima trima pripalo je po 10.000 eura, ali je problem nastao jer se od njih traži plaćanje sudskih troškova od 4.200 eura. Ministarstvo financija smatra da Hrvatska nije izgubila spor i inzistira na naplati.
Koordinator Udruženja za Istočnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem Slobodan Jakovljević čiji je otac Jovan prva žrtva stradala u Vukovaru još u ljeto 1991., suočen je s nepriznavanjem patnji vukovarskih Srba, ali i neprocesuiranjem ubojica.
- Odajemo počast žrtvama polaganjem vijenaca kod dječjeg vrtića u Borovom naselju i polaganjem vijenaca u Dunav kod veslačkog kluba na Vidovdan kad su 1991. i počeli prvi nastanci i ubojstva. No nije nam dozvoljeno da postavimo spomen obilježje, kaže Jakovljević.
Iako je u mjesecima prije borbi za grad, prema podacima iz 1992. godine, ubijen ili nestao 161 srpski civil, nitko zbog toga nije procesuiran, a ta ubojstva nisu dio optužnice za Tomislava Merčepa koji je u to vrijeme bio šef Narodne obrane u Vukovaru i kome se sudi samo za Zagreb i Pakračku Poljanu.
- Dobro kažu da ubice slobodno šeću gradom, samo što to nisu ubice Hrvata jer su oni u zatvoru ili su pobegli, kaže Slobodan. Dodaje da takvi neprocesuirani ubojice Srba koji imaju brojne privilegije, sada svojim istupima prave probleme i hrvatskoj državi.
Slobodana iritira šutnja nadležnih ustanova koje podatke pružaju tek nakon dugotrajnog inzistiranja rodbine žrtava.
- Trebale su mi godine da dobijem policijske podatke o uviđaju nakon što mi je otac ubijen, a “Croatia osiguranje” nije mi isplatilo odštetu iako je otac uplaćivao osiguranje od 1968. Imamo sve uplatnice i ugovor, a o tome u centrali postoji i dokumentacija, kaže on, dodajući da itekako ima razumijevanja za stradanja svih Vukovaraca ujesen 1991. za vrijeme i nakon borbi, ali je neprihvatljivo da se šuti o zločinima nad Srbima u tom gradu.
- Prioritet udruženja bio bi širenje članstva na cjelokupni teritorij Hrvatske, rekao je na sastanku zastupnik Milorad Pupovac, ukazujući na potrebu da se formira cjelovit popis žrtava i mjesta stradanja.
- Više organizacija kao što je Documenta, s kojima SNV odlično surađuje, imaju popise žrtava. Posljednjih godina, na pojedinim područjima kao što su Banija i Slavonija sistematski provjeravaju podatke o žrtvama. No bitno je da i imamo svoju bazu podataka, rekao je Pupovac. Težište Udruženja u suradnji sa srpskim organizacijama bili bi na programu komemoracija i označavanja mjesta stradanja. U nekim sredinama to protječe bez problema, kao u Gošiću i Varivodama, dok drugdje kao u Golubiću, nekima smetaju spomenici srpskim žrtvama.
Ono na čemu i dalje treba inzistirati je procesuiranje zločina nad Srbima, jer najveći broj tih zlodjela još nije dobio odgovarajući pravni epilog, a jedno od pitanja na kojima treba inzistirati je ekshumacija žrtava, pogotovo tamo gdje su grobišta označena s NN ili se u dokumentaciji navodi da su sahranjena nepoznata lica. Ostaje i pitanje priznavanja statusa civilnih žrtava rata i prava koja bi iz toga proizlazila, s tim da je to problem koji muči sve porodice žrtava, nezavisno o nacionalnosti, o čemu je javnost imala prilike čuti na konferencijama organizacija koje se bave ljudskim pravima.
Članovi udruženja požalili su se na šutnju Uprave za zatočene i nestale; na sva traženja da se Uprava angažira na traženju posmrtnih ostataka i sličnim slučajevima, odgovora nema, a iz Uprave dolaze i najave da im je prioritet traženje grobnica iz Drugog svjetskog rata i poraća.
Naglašena je potreba otpisivanja sudskih troškova za izgubljene postupke koje su članovi porodica vodili protiv države Hrvatske, a Pupovac i šef zastupničkog kluba SDSS-a Mile Horvat obećali su pomoć kluba pri organiziranju sastanaka s predstavnicima Vlade i saborskim odborima. Zastupnici ističu i potrebu daljnje komunikacije udruženja sa srodnim udruženjima u Srbiji i s ambasadorima zemalja EU.
AUTOR: Nenad Jovanović
Povezani tekstovi
