D.I.C. Veritas

Večernje novosti, 16.03.2014., Za surovu likvidaciju srpskih oficira Šimić „kažnjen“ izbacivanjem iz HDZ

DVADESET i tri godine od monstruoznog ubistva trojice oficira JNA u Bjelovaru, pukovnika Rajka Kovačevića i njegovih pomoćnika, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragiše Jovanovića, hrvatsko pravosuđe još ne samo da nije sankcionisalo počinitelje ovog zločina, već nije utvrdilo ni ko ga je počinio. Glavni osumnjičeni, Jure Šimić, osnivač prvog ogranka HDZ-a u Bjelovaru, isključen je iz te stranke, kratko vreme je proveo u istražnom zatvoru, osumnjičen je za ratni zločin i pušten da se brani sa slobode.

Zločin se dogodio 29. septembra 1991. godine u kasarni JNA “Božidar Adžija”, pošto su hrvatske snage opkolile kasarnu i zatražile predaju šezdesetak oficira i 150 vojnika. Predaja je proticalo mirno, bez incidenata, dok se nije pojavio Šimić, u to vreme predsednik Kriznog štaba za Bilogorsko-podravski region. Pred postrojenim oficirima, kojima je naređeno da se skinu do pojasa, i vojnicima pročitana su imena trojice zapovednika koji su kasnije surovo ubijeni. Među ubicama, trojicom maskiranih, bio je, tvrde svedoci, i Šimić.

Istog dana kada su ubijeni oficiri, zarobljeno je šest pripadnika JNA, među kojima i dvojica Hrvata, koji su takođe surovo ubijeni, a samo je civil Savo Kovač izbegao smrt. Posle rata je bila podignuta optužnica protiv četvorice policajaca iz Bjelovara, koji su prvo oslobođeni, a onda proglašeni krivim prošle godine.

Šimić je tokom suđenja tvrdio da tog dana uopšte nije bio u kasarni. Tvrdio je da mu je sve podmetnuto, a u svoju teoriju zavere uvući će i tadašnji hrvatski vojni i politički vrh, od Gojka Šuška, Josipa Manolića do Vladimira Šeksa. Sve sa ciljem da prikaže kako su trojica nesrećnih oficira poginula “u borbi”, koje nije ni bilo…

Sve bi ostalo verovatno pravno nerazjašnjeno, kao i u bezbroj sličnih slučajeva u Hrvatskoj, da zbog pritiska javnosti pre osam godina Državno tužilaštvo u Bjelovaru nije pokrenulo istragu. Snimak na kojem se vide zločini, koji postoji u Srbiji, još ni danas nije dospeo do Županijskog suda u Rijeci, gde godinu dana pokušava da se utvrdi ko je ubio trojicu oficira. Za sada nisu ispitani ni svi svedoci iz Srbije, a u međuvremenu je od beogradskog suda zatražena i ekshumacija dvojice od trojice oficira.

Masakrirani vojnici iz Bjelovarske kasarne

Jure Šimić, koji se predstavlja kao pisac, rođen je 1952. godine u selu Galečić u opštini Tomislavgrad i često ističe pripadnost “hercegovačkoj grudi”. Devedesetih se uključio u politiku i kao istaknuti hadezeovac postao predsednik Izvršnog veća opštine Bjelovar. Glavni mu je zadatak bio da organizuje “odbranu od srbokomunističke JNA”. Ljudi se Šimića sećaju kako je naređivao paljenje srpskih kuća, pozivao javno na klanje Srba, čišćenje Bilogore i ubistva starih i nemoćnih ljudi. I nakon “Oluje” pozivao je na “čišćenje terena”, što je značilo ubistva srpskih civila koji nisu uspeli da pobegnu.

Posle rata napisao je knjigu “Bjelovarski psi rata”.

PORUKE O KLANjU

SVEDOCI upada u bjelovarsku kasarnu se prisećaju da je istog dana nestala i blagajna, a da su tog dana zarobljeni i Srbi koji su živeli u Bjelovaru, te su mučeni i pretučeni. Šimić je Srbima slao poruke: “Klali smo i klaćemo opet”!

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.