Ponovo grafiti mržnje u Hrvatskoj. Ovaj put u prestonici. Tri grafita u četiri dana. Sva tri protiv Srba. I morbidniji od morbidnijeg. Prvi u Kustošiji: „Ј…t ćemo srpske žene i djecu”, gdje je slovo ”u” u riječi “dijecu” u obliku ustaškog ušatog slova “U”. Drugi u Ulici grada Čikaga u Borovju: “U Vukovaru hrvatskome gradu, gradu mnogi četnici su ostavili bradu. Sve ćemo vam prste slomit', a ne samo tri. Ubij Srbina”. I treći u Svetoj Klari u Čavoglavskoj ulici kod dječjeg vrtića – na zidu je nacrtano drvo na kojemu su obješeni ljudi uz natpis “Serbian family tree” (“Srpsko porodično stablo”).
A samo nekoliko dana ranije (8. juna) hrvatski ministar spoljnih poslova Gordan Grlić Radman, na pitanje zašto u hrvatskoj nema protesta u znak solidarnosti sa afroameričkim žrtvama policijskog nasilja u Sjedinjenim Državama izjavljuje kako je Hrvatska “demokratska država s razvijenim najvišim standardima i očito nema razloga ili osnove da bi se protesti održali ovdje, što na neki način sugeriše činjenicu da je hrvatsko društvo tolerantno i podržava ljudska prava i vladavinu prava”.
Dan kasnije, oko 400 protestanata okupilo se u centru Zagreba na protestu protiv policijskog nasilja i rasizma, koji su na Trgu žrtava fašizma kleknuli u znak solidarnosti sa pokretom “Black Lives Matter ” (“Crni životi su bitni”) , a niz govornika pozvalo je na solidarnost sa afroameričkim žrtvama policijskog nasilja u Sjedinjenim Državama, ali i sa ilegalnim migrantima koji su na hrvatskoj granici prema Bosni i Hercegovini žrtve nasilja hrvatske policije.
Relativno brzo policija je uhapsila šestoricu mladića koji su razvili onaj prvi transparent u Kustošiji. Za to vrijeme su stajali na zidiću na kojem piše “Dinamo svetinja” a izvijesili su i zastave HOS-a.. Od uhapšenih mladića, dva su punoljetna starosti 21 i 22 godine a četvorca su mlađi punoljetnici starosti od 19 i 20 godina. Protiv njih je podnesena krivična prijava zbog sumnje u počinjenje krivičnog djela “javno poticanje na nasilje i mržnju”. Mladići su priznali djelo. U njihovim stanovima pronađeni su “corpus delicti”.
Sve upućuje na zaključak da se počinioci nisu nu skrivali. Moj lični utisak je da su htjeli da budu što prije otkriveni i uhapšeni. Tako će dobiti svojih “pet minuta slave”. Popularnost su već stekli objavljivanjem njihovih fotografija sa inkriminiranim transparentom koje su preko medija i društvenih mreža obišle svijet. A ako dobiju i koji mjesec zatvora, mogli bi jednog dana postati i političari vredni poštovanja u sredini iz koje su ponikli i koja ih je vaspitavala u duhu Radmanove “tolerancije”.
I nisu ovo moje prognoze bez pokrića. U Zagrebu sam kao student doživio “maspok”, odnosno “hrvatsko proljeće” 1971. godine. Oni koji su tada nosili ustaška obilježja ili pjevali “Ljubu i Bobana”, bili su ili su još uvijek aktivni političari. Krajem osamdesetih, kada je već bilo izvjesno da će se raspastii SFRJ, kao sudija Okružnog suda u Zadru, koji je kotirao i tada kao i sada kao proustaški bastion, i sam sam sudio sličnim prestupnicima. I kod skoro svih osjećao se ponos što su učinili “patriotski čin” kao i spremnost na težu (zatvorsku) sankciju, jer su znali da im to donosi društveno priznanje. Prosto rečeno, radovali su se izrečenim kaznama a bili razočarani kada bi ih oslobodio. I neki od njih su bili ili su još uvijek aktivni u političkom i društvenom životu “neovisne države Hrvatske”.
A tolerantne?
Uglavnom jeste. Prema svima osim prema Srbima. U Hrvatskoj možete biti bilo koje boje rase ili vjere i nećete imati problema. Druga je stvar ako ste Srbin i pravoslavac. To se ne prašta. To se smatra velikom grijehom. Kod svih Hrvata? Svakako da ne.
Policija ne guši Srbe poput američkog policajca koji je nedavno ugušio Afroamerikaca. Ali hrvatska vlast tolerišući decenijama unazad razna nedozvoljena ponašanja prema ostacima srpskog naroda u svojoj državi, uključujući slične plakate i upotrebu ustaških simbola, guši njihova ljudska prava.
I neće ovakva kampanja prema Srbima prestati kada prođu predstojeći julski parlamentarni izbori. Slažem se sa profesorom Dejanom Jovićem da novi talas zastrašivanja Srba u Hrvatskoj ima više veze s popisom stanovništva, koji će se obaviti u proljeće 2021, nego sa izborima i da je cilj najnovijih napada grafitima “stvoriti atmosferu u kojoj bi se što manje ljudi izjasnilo kao Srbi”.
Na posljednjem popisu stanovništva iz 2011. u Hrvatskoj je učešće Srba u ukupnoj populaciji iznosilo 4,36 odsto. Previše. Tek kada ih bude manje od 3 procenta za sva vremena će se riješiti “srpsko pitanje kao remetilački faktor”. Tako je govorio i planirao Tuđman početkom devedesetih prošlog vijeka. A Tuđmana i njegovog djela i “učenja” u Hrvatskoj se niko ne odriče.
