Novinar N1 Ivan Hrstić u izvještaju iz Bogdanovaca pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Tomislava Merčepa nazvao je “ratnim herojem” “izloženog progonu hrvatskog pravosuđa”, ali ni to mu nije bilo dosta nego je prozvao film kojim se “sugerira da su Hrvati jednako željeli rat kao i oni koji su stvarno taj rat pokretali”, očito misleći na „Mirotvorac“. N1 televizija se ispričala gledaocima zbog Merčepa. “Mirotvorca” ne spominju
Reporter N1 televizije Ivan Hrstić nazvao je „ratnim herojem“ pravomoćno osuđenog ratnog zločinca, pokojnog Tomislava Merčepa. Povodom obljetnice postrojavanja više od dvije tisuće ljudi u Bogdanovcima kod Vukovara u ožujku 1991. godine, Hrstić je u jučerašnjem prilogu izrekao sljedeće rečenice: „Prije punih 35 godina ovdje u Bogdanovcima održano je postrojavanje nenaoružanih ljudi. Onih koji će samo nekoliko tjedana kasnije svojim tijelima zaustavljati kolone tenkova JNA. Središnje ime, ono koje se najviše spominjalo ime je Tomislava Merčepa, ratnog heroja, a s druge strane čovjeka izloženog progonu hrvatskog pravosuđa. Jasno je u trenutku kad se snimaju filmovi koji sugeriraju da su Hrvati jednako željeli rat kao i oni koji su stvarno taj rat pokretali, nikome o onih koji su preživjeli do danas, koji nisu pali u tom ratu, nije milo kad se sugerira da su oni htjeli taj rat“, poručio je Hrstić, nakon čega se N1 televizija danas ispričala gledateljima „zbog profesionalnog propusta“.
Dapače, takvi su držali govore na događaju koji je rezultirao spornim prilogom, portretirajući Merčepa jednakim herojskim epitetima, lišenima ikakvih natruha njegove zgusnute krvave biografije.
U ljetnim mjesecima 1991. godine, Merčepovi podređeni provodili su koordinirane akcije izbacivanja vukovarskih Srba iz stanova, široke operacije pljačke imovine, miniranja ugostiteljskih objekata i usmrćivanja više desetaka građana srpske nacionalnosti. Sredinom kolovoza iste godine, povjerenik hrvatske Vlade Marin Vidić Bili poslao je administraciji Franje Tuđmana alarmantno izvješće u kojem je upozorio da Merčepove operacije „stvaraju psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom, što je rezultiralo masovnim zbjegom iz grada“.
Stvari su eskalirale do te mjere da je Merčep na koncu odstranjen iz Vukovara. „Tomislav Merčep nije odveden iz Vukovara zato što mu tamo nije odgovarao zrak, nego zato što je prevršio svaku mjeru”, izjavio je desetak godina poslije tadašnji pripadnik SZUP-a Ferdinand Jukić, koji je uhitio Merčepa i vodio istragu o nezakonitom djelovanju njegovih podređenih. Do danas nisu procesuirani počinitelji i nalogodavci navedenih zločina.
Umjesto kaznenog progona, Merčep je imenovan zamjenikom ministra policije Ivana Vekića. Preselio se u Zagreb, gdje je dobio dvoetažni stan na Jarunu. Uslijedili su poznati sadistički obračuni s pretežito srpskim civilima u Pakračkoj Poljani, Gospiću i na Zagrebačkom velesajmu, gdje je držao priručni koncentracijski logor. I nad ovim slučajevima godinama je vladala omerta pravosudno-političkog vrha, uz zdušnu javnu obranu Merčepa i zakulisne napore da ga se liši optužnice.
Godine 2017. Merčepa je Vrhovni sud konačno osudio na sedam godina zatvora zbog zapovjedne odgovornosti, pod obrazloženjem da je „znao da njegovi podređeni neovlašteno oduzimaju slobodu, pljačkaju, zlostavljaju, muče, tjelesno povrjeđuju i ubijaju civilne osobe, ali je propustio koristiti svoje faktične ovlasti i to spriječiti.“ U presudi su zabilježena nezakonita uhićenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno.
Za vrijeme robije svako ljeto je po mjesec i pol dana provodio u toplicama, uz pomoć i posebnu skrbničku brigu resornog Ministarstva hrvatskih branitelja. Dio braniteljske populacije ga se nije odrekao: iako je nakon pravomoćne presude otišao s čelnog mjesta Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, jedne od najmnogoljudnijih veteranskih organizacija, do kraja života je ostao njihov počasni predsjednik.
Izvor: Portal Novosti
Ставови изнети у подржаном медијском пројекту нужно не изражавају ставове органа који је доделио средства.
