D.I.C. Veritas

Politika, 30.09.2016., Savo Štrbac: Čiji je Vladan Desnica

Na pitanje čiji je Desnica pisac, Subotić kaže da je odgovor dao sam pisac kad je u pismu predsedniku UKS D. Jeremiću naveo da duhovno pripada srpskoj kulturi

Неdavno su u Beogradu, povodom 110 godina od rođenja Vladana Desnice, u organizaciji Centra za komparativno-historijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Instituta za književnost i umetnost u Beogradu, održani Desničini susreti, pod nazivom „Hrvatsko-srpski/srpsko-hrvatski interkulturalizam danas”.

Ko je Vladan Desnica? Rođen je 1905. u Zadru, u građanskoj srpskoj porodici, pravoslavne veroispovesti, od oca Uroša i majke Fani, rođene Luković. Potomak je Stojana Jankovića (oko 1635–1687), vođe srpskih kotarskih uskoka u 17. veku, serdara Kotara, kavaljera Sv. Marka, konjičkog kapetana, zapovednika tvrđave Ostrovice.

Desnice su poreklom iz Srba u Lici, odakle je Vladanov pradeda Danilo, trgovac i posednik, došao u Obrovac, gde mu se rodio sin Vladimir (1850–1922) koji je sa Olgom Janković, ćerkom grofa (konte) Ilije Dede-Jankovića (1818–1874), potomkom Stojana Jankovića, poznatim slovenofilom, pesnikom, prvakom srpskog naroda u Dalmaciji, imao sina Uroša Desnicu (1874–1941), pravnika, člana Srpske stranke, nosioca austrijskog viteštva, predsednika Dalmatinske vlade, poslanika u Narodnoj skupštini, senatora. Pošto je grof Ilija Dede-Janković bio poslednji muški izdanak svoje porodice, Jankoviće su, po ženskoj liniji, nasledile Desnice, uključujući i dvore Jankovića, porodičnu crkvu i zemljišne posede u Islamu Grčkom. Vladan je umro 1967. u Zagrebu, a sahranjen je u porodičnoj crkvici Svetog Đorđa (1675), pored dvora Jankovića u Islamu Grčkom.

Vladan je studirao pravo u Zagrebu i Parizu. Posle diplomiranja radio je kao advokatski pripravnik u kancelariji svog oca u Zadru, a zatim je radio i u Državnom pravobranilaštvu u Splitu. Ratne godine proveo je s porodicom na porodičnom imanju, a od 1945. do 1950. radio je u Zagrebu kao načelnik pravnog odeljenja Ministarstva finansija. Posle toga, sve do smrti bio je slobodni umetnik, profesionalno posvećen književnosti.

Autor je dva romana – „Zimsko ljetovanje” (1950) i „Proljeća Ivana Galeba” (1957). Oprobao se i u drugim književnim formama – pisao je novele, eseje, pozorišne kritike, feljtone i humoreske, kao i jedan dramski tekst. Smatra se nastavljačem dalmatinske proze, modernim sledbenikom Sime Matavulja, a njegov književni postupak, pored realizma i psihologije, odlikuju i novi elementi – poetizam i esejizam. Roman „Proljeća Ivana Galeba” je njegovo najznačajnije delo i jedan od najboljih jugoslovenskih posleratnih romana. Godine 1954. napisao je scenario za „Koncert”, jedan od najboljih filmova u istoriji kinematografije u Jugoslaviji.

Podaci o poreklu, životopisu i umetničkoj vrednosti Vladana Desnice nisu sporni, ali je sporno čiji je on književnik.

U srpskohrvatskoj „Vikipediji” piše da je jugoslovenski, u hrvatskoj da je hrvatski i srpski, u srpskoj da je srpski i jugoslovenski, a u engleskoj da je hrvatski pisac srpskog porekla.

Na Desničinim susretima bio je i rođeni Islamčanin Momčilo Subotić, lekar u penziji, koji je imao prilike da kao gimnazijalac razgovara s Vladanom i koji se družio s njegovom decom Olgom, Jelenom, Natašom i Urošem za vreme njihovih letovanja i zimovanja u dvorima Jankovića. Prisustvovao je i piščevoj sahrani. Na pitanje čiji je Desnica pisac, Subotić kaže da je odgovor dao sam pisac kad je u pismu predsedniku UKS D. Jeremiću naveo da duhovno pripada srpskoj kulturi. To što su mu na sahrani bili tadašnji vladika dalmatinski Nikolaj (Boca) i svi učenici i nastavnici Bogoslovije iz manastira Krka, govori, po doktoru Subotiću, i o njegovoj nacionalnoj i verskoj pripadnosti.

Islamčani su pozdravili manifestaciju Desničini susreti u Beogradu, ali su komentarisali da bi bili mnogo srećniji da se ova manifestacija održava u Islamu Grčkom, u Jankovića dvorima, porodičnom imanju Desnica, u kojima je pisac živeo i pisao i pored kojih je i sahranjen, a i oni da su na svojim imanjima i da sve učesnike na manifestaciji ugoste i počaste pršutom, jagnjetinom sa ražnja i vinom, kao što su nekad ugošćavali pisca po čijem imenu ova manifestacija i nosi naziv.

Inače, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, u Islamu Grčkom živelo je 1.139 žitelja, od čega je bilo 87 procenata Srba. Prema popisu iz 2001. bilo ih je svega 108, od kojih samo pet Srba, a na poslednjem popisu iz 2011. broj žitelja se popeo na 150, bez nacionalne odrednice.

Drugi Islamčanin, Marko Stegnjaja, direktno sa Desničinih susreta u Beogradu otputovao je u rodno selo na parastos bratu Branku i snahi Anki, koje su u septembru 1991, na povratku s posla u Zadru kući u Islam Grčki, likvidirali još neidentifikovani pripadnici ZNG.

Dvore Jankovića i crkvu u kojoj je sahranjen pisac devastirale su hrvatske snage tokom operacije Maslenica u januaru 1993.

 

 

 

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.