D.I.C. Veritas

MSP: Izjava svjedoka eksperta Save Štrbca

6.10.    Odnos spiskova žrtava Veritasa i  HHO
6.10.1.    HHO je, kao prva nevladina organizacija sa hrvatskim predznakom, prikupljala i javno objavila podatke o srpskim žrtvama u ’Oluji’ i postoluji. Prikupljene podatke HHO je objavio u dva izvještaja: U prvom pod nazivom „Vojna akcija ‚Oluja‚ i poslije“ za UN sektor Jug, iz aprila 1999. godine, objavljen je spisak i način stradanja za 410 civila, a u drugom pod nazivom „Vojna operacija ’Oluja’ i poslije“ za UN sektor Sjever, iz jula 2001. godine, objavljen je spisak i način stradanja za 286 civila.

Mi u Veritasu smo veoma pažljivo i detaljno analizirali oba pomenuta spiska i upoređivali ih sa našim podacima.
Spisak žrtava i podaci koji su ih pratili za najveći broj žrtava uglavnom su se podudarali sa Veritasovim podacima.

6.10.2.    Prema analizi za sektor „Jug“, na spisku HHO pronašli smo najmanje 12 živih; 33 osobe smo imali upisane pod drugim imenom; 6 osoba se dupliralo, dok ih 50 nije prolazilo evidenciju VERITAS-a. Naknadnim istraživanjima potvrdili smo tačnost podataka HHO za 30 osoba koje do tada nisu prolazile VERITAS-ovu evidenciju, tako da se sada za 30 osoba naš upis temelji isključivo na izvještaju HHO-a.

Prema VERITAS-ovoj analizi za sektor „Sjever“, utvrdili smo da sa tog spiska čak 90 lica nije prolazilo VERITAS-ovu evidenciju, od kojih su trojica bili dupli, 4 NN. Od 83 lica koja nisu prolazila VERITAS-ovu evidenciju, naknadnim provjerama smo iz drugih izvora potvrdili pogibiju i nestanak za još 53 lica. I među onima koji su prolazili našu evidenciju, već smo ranije utvrdili da je jedan poginuo 1991., jedan je bio živ u Srbiji, a dva imena su se duplirala.

Pomenuti izvještaji HHO-a i dalje su podložna provjerama. Primjera radi, dok sam pripremao ovaj izvještaj, utvrdili smo smo da se na spisku HHO-a duplira još jedna žrtva pod dva različita imena (Brnjavac Mile Nikola = Miličević Mile Nikola), dok smo jednu žrtvu koja je u izvještaju HHO upisana pod jednim imenom već imali u našoj evidenciji upisanu pod drugim pravim imenom ( Kajganić Vlade= Milanković Vlade).

6.10.3.    Uvjeren sam da je VERITAS-ov spisak srpskih žrtava potpuniji i tačniji od spiska HHO iz prostog razloga što se VERITAS u kontinuitetu od osnivanja pa do danas bavi srpskim žrtvama vršeći dodatna provjeravanja u saradnji sa drugim institucijama i organizacijama koje se bave žrtvama, počev od prijave nestalog lica sve do njegove identifikacije i sahrane. S druge strane HHO se poslije objavljivanja pomenutih izvještaja više nije bavio istraživanjem srpskih žrtava.

A tek po objavljivanju pomenutih spiskova HHO-a, počele su organizovane ekshumacije i identifikacije srpskih žrtava, kao i objavljivanje knjige nestalih na području Republike Hrvatske od strane MKCK kroz koje aktivnosti se dopunjavao i proširivao VERITAS-ov spisak.

6.11.    O nekim mjestima masovnih likvidacija

6.11.1.    Donji Skrad,  opština  Duga Resa;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. imao je 99 žitelja: Srba 94 (94,95%); Jugoslavena 1 i ostalih 4.

Dana 05.08.1995. u selo su došli pripadnici HV, od kojih su šestorica ušli u kuću br. 56, te tom prilikom zaklali 5 civila, sve koje su zatekli u toj kući, među kojima su bile 4 žene.

Ovaj događaj je uspjela izbjeći jedna žrtva (Dmitrović Danica, 1930.), ali su iste ubice došle i drugi dan, te je silovale i živu bacile u bunar, u kojem se i utopila.

ŽRTVE: 1. Končalović Stanka (1905); 2. Končalović Smiljana (1942); 3. Dmitrović Nikola (1930); 4. Dmitrović Kata (1914), 5. Gazibara Zorka (1910); 6. Dmitrović Danica (1931)

Od navedenih žrtava do sad je pronađen samo leš Končalović Smiljane, koji je ekshumiran 19.03.2003. u Malom Kozincu.

Prosječna starost žrtava iznosi 74,8 godina.

Nijedan događaj sa sektora Sjever pa tako ni ovaj, nije bio obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred ICTY.

Izvor Veritasovih saznanja su porodica članovi stradalih: Musulin Ruža, kćer Dmitrović Nikole i Danice i Končalović Branko sin Končalović Smiljane i unuk Končalović Stanke.

Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je  živjelo 19 žitelja (10 muškaraca i 9 žena) među kojima su bila samo dvojica između 15 i 24 godine, a niko mlađi od 15 godina.

6.11.2.    Komić, opština Korenica;
Po popisu stanovništva u RH iz 1991. u selu je živjelo 153 žitelja: Srba 152 (99,35%) i 1 Jugoslaven.

Za vrijeme „Oluje“ više mještana iz sela Komić ostali su u svojim kućama. Mlađi su se po danu skrivali u obližnjoj šumi ne znajući kako će reagovati HV kada uđe u selo. I došli su 12. avgusta i pobili sve koje su zatekli u selu, tj. 7 civila, među kojima je bilo 5 žena, a neke su zapalili zajedno sa kućama.

ŽRTVE: 1. Brkljač Marija (1921), 2. Ćurčić Staka (1920);  3. Lavrnić Petar (1933), 4. Lavrnić Sava (1903), 5. Pavlica Milica (1906), 6. Sunajko Milica (1913); 7. Sunajko Rade (1907).

Od navedenih žrtava do sada je sahranjeno 4, dok se ostalih 3 vodi među nestalima. Prosjećna starost žrtava je iznosila 79 godina.

Izvor Veritasovih saznanja su mještani ovoga sela i rođaci žrtava: Ugarković Jela, kćer Brkljač Marije, pok. Marinko Lavrnić i pok. Maša Lavrnić.

Događaj nije obuhvaćen optužnicom u predmetu Oluja pred MKSJ.

Po popisu stanovništva u RH iz 2011. u ovom selu je živjelo 20 žitelja (14 muškaraca i 6 žena), među njima nema niko mlađi od 20 godina, dok su petorica između 20 i 44 godine.

Povezani tekstovi

facebooktwittergoogle_pluslinkedinmailfacebooktwittergoogle_pluslinkedinmail

Komentari su isključeni.